Ne znam di sam, suze same idu. Ovaj osjećaj i ovo što smo prošli ne može se objasniti. Jednostavno neopisivo, rekla je brončana kapetanica Katarina Ježić
NOVI VINODOLSKI U Ulici kralja Zvonimira Novi Vinodolski dočekao je svoju rukometnu kraljicu, kapetanicu brončane rukometne reprezentacije. Na čelu odbora za doček mama Viliana i tata Anđelko, rodbina, prijatelji i neizostavna novljanska navijačka skupina Bura. Kapetanicu hrvatske reprezentacije dočekale su baklje, torta i pjesma, a potom se Katarina obratila sa balkona i poručila da joj prvi put nije teško govoriti pred auditorijem.
– Ne znam di sam, suze same idu. Ovaj osjećaj i ovo što smo prošli ne može se objasniti. Jednostavno neopisivo, rekla je Katarina Ježić.
Kapetanica reprezentacija nam je pred jelkom u svom domu rekla da nije bilo jednostavno igrati prvenstvo nad koje se nadvila korona. Nisi smio pružiti ruku, potrčati za loptom koja je izašla van igrališta jer ako uđeš u zabranjenu zonu, cijela ekipa se diskvalificira, ispričala nam je Katarina Ježić te pohvalila Dance za izvrsnu organizaciju prvenstva.
A mama i tata. Ponos do neba. Mama i tata su nam otkrili kako se gledaju utakmice u domu Ježićevih.
– Mora biti pet-šest razlike ako će mama gledati. Ako je napeto, mama šeće oko kuće. A znate da je naša Katarina imala dobar osjećaj. Kad je krenula na prvenstvo, rekla nam je da joj je dosta da dolazi kući nakon prvog kruga, da je posebna atmosfera i da bi mogli biti nešto, priča tata, a mama će dodati.
– Mi to gledamo drugačijim emocijama, pazimo da ne pogriješi, da se ne ozlijedi.
Što će mama kuhati za Božić?
– Uglavnom piletina i puretina, salate i tuna, otkrivaju Ježići.
