Darija Knez iz Citkovića snimila je medvjedicu i medvjedića kod Staze kamenih stupi. I ispričala nam priču o susjedima na četiri šape
GRIŽANE Gdje god se medo pojavi, postane vijest. Uglavnom. No, u Vinodolu ljudi i medvjedi žive jedni pored drugih. Iako ih ponekad preplaši, ljudi uglavnom nemaju primjedbe na medvjede. Očito ni medvjedi na ljude, obzirom da su na istoj adresi, na području Grižana, prijavljeni već godinama.
Darija Knez iz Citkovića snimila je medvjedicu i medvjedića kod Staze kamenih stupi. I ispričala nam priču o susjedima na četiri šape.
– Medo je kod nas domaći. Medvjedica je godinama prisutna na našem području. Već je smatramo starosjediocem. Vidjeli smo je s malim medom, već je veći, rekla bi da ima najmanje godinu. Lani je bio s njom još jedan manji medvjed, a sad ga nismo vidjeli. Već smo naviknuli u Citkovićima da nam dođe na šljive i trešnje. Puno je tih spilja iznad Antova, gdje mogu boraviti. Znali smo ih sresti kad idemo autom u šumu. Kad idemo u prirodu, mi smo na njegovom terenu, to moramo znati, priča Darija Knez.
Bilo je i nekoliko bliskih susreta.
– Jednom sam otišla do mojih dok su cijepali drva na japnenici. Pitaju me jesam li vidjela medvjeda, prošao je pored njih. Jednom smo od Antova hodali prema Citkovićima. Pogledao nas je medvjed s nekih 20-30 metara i nastavio dalje. Drugi put sam hodala glavnom cestom. Čujem nešto šuška, blago izađe van i vrati se u grm. Kako smo hodali, šuškalo je uz cestu. Medvjed je pomolio glavu ispod odbojne ograde i ode mirno na svoju stranu. Naši medvjedi imaju svoje stalne putove. Ne smetaju mi medvjedi, bitno je biti glasan, ne iznenaditi medvjeda, kad idem pješice fućkam. Znam da ljude uzbudi kad se medvjed pojavi i znam da se ljudi brinu da ne iznenade medvjeda, ali neki strah od medvjeda ne postoji.
Dariju Knez više brinu čagljevi.
– Jutros oko dva su jako zavijali blizu kuća. Naša dva psa su bila izvan sebe. Teško ih je vidjeti, ali jednu večer, prema Svetom Mihovilu je pretrčao cestu. Prošlih godina od Citkovića prema Blaškovićima je bilo puno zečeva. Svako jutro bi jedan pobjegao ispred mene. Ne vidim ih posljednjih godina. Da li je to zbog čagljeva, ne znam, mogu samo nagađati, kaže Darija Knez.