Šahist Jadranko Baljak ispričao nam je priču o senjskom šahu i šahovskim uspjesima
SENJ Članovi šahovskog kluba Velebit nose dobre rezultate s nedavno održane lige u Rijeci. Senj su zastupali Marjan Črepan, Miroslav Savić, Goran Tomljanović, Ivan Prpić, Jadranko Baljak, Milan Prpić Švorac i Dragoljub Gradišer. Nakon šest kola su na drugoj poziciji.
“Na lijepom drugom mjestu smo, ali to nas trenutno ne zadovoljava. Čekamo rasplet, za tjedan dana ponovno u Rijeci pa ćemo vidjeti što će tamo biti“, rekao je Jadranko Baljak senjski šahist, koji u posljednje vrijeme ima jako dobre rezultate na natjecanjima.
Tako je bilo i na klupskom turniru u Senju.
“Igrali su skoro svi, osim našeg kapetana Gorana. Bila je to zanimljiva borba. Morao sam mog prijatelja, rivala Ivana Prpića pobijediti čak 2:0 da bih bio prvi i to se eto ostvarilo“, zadovoljno će senjski zaljubljenik u šah.
Šah se igrao i u vrijeme korone, u proljeće, ali online.
“U vrijeme korone je bilo dosta turnira na kojima su igrali čak i američki igrači. Opet ću se malo pohvaliti. Posljednji je bio u Rijeci. Organizirao ga je njihov šahovski klub Morčić i taj sam turnir ja osvojio. Protivnici su mi bili igrači s kojima sam uglavnom imao negativan skor. Od jednoga sam gubio čak četiri razlike i na kraju ga eto dobio“ kaže Baljak te dodaje:
“Imali smo i prvenstvo Hrvatske online u kojem je sudjelovalo preko sto igrača gdje sam ja bio 60. – 70. nositelj i završio na 34. – 35. mjestu…“
Senjski šahisti ne miruju nikada, a Jadranko koristi svaki slobodan trenutak za zaigrati partiju.
“Nećemo mirovati. Ja sam napravio jednu grupu gdje nas četvorica igramo mečeve. Radi se o egal mečevima koji znaju potrajati i po tri, četiri sata, kaže Baljak.
Klupski rezultati su jako dobri.
“Ušli smo u tu drugu ligu gdje nam je puno njih reklo: pa što ćete vi tamo, ispast ćete odmah, no mi smo na kraju drugi, a malo nam je falilo i za prvo mjesto.“, ponosan je senjski šahist.
Osim igranja šaha koje Jadranka silno veseli, druženje i upoznavanje novih šahista također je motiv za nastavak.
“Osnov svega mi je druženje. Uvijek sam razmišljao i sam sebi ekipicu sastaviti, ali uvijek se jave dva-tri zainteresirana, nikako četiri pa da idemo na te turnire. Sad sam se skompao s Nenadom Jurmanom iz Osijeka, kod kojeg smo spavali kad smo išli u Našice, na turnir na koji me je on doveo, i s njim sada idem na turnire. Upoznaje se mnogo ljudi“, poručuje Baljak.
Baljak se sa šahom susreo u najranijem djetinjstvu. Ljubav prema tom sportu naslijedio je od oca, također šahista. Bio je još dječak kada je u Senju djelovao šahovski klub pod imenom Braslav Rabar. Klub se uskoro ugasio, a onda nakon nekoliko godina ponovno nastavio s radom kao Šahovski klub Velebit Senj.
“Ja sam se bavio svim mogućim sportovima, ali nakon završetka škole od tih sportova nije ništa ostalo, ostao je šah na repertoaru. Tu smo se zbližili. Uvijek sam skupljao ekipicu, zvao sam penzionere i nas osam mladih pa bi igrali u nekadašnjim senjskim ugostiteljskim objektima Ivu, Lipi, Velebitu, a baza nam je bila Dom umirovljenika, penzionerski dom. Tamo su igrali mladi i stari i tamo je bilo najljepše, pogotovo zimi, kad vani kija, a unutra lijepo. I tako je sve krenulo. U Velebitu sam od prvog dana, ja i još neki, ali od te moje ekipe jedino smo ja i Goran Tomljanović ostali“ sjeća se Jadranko.
Ono što manjka jesu mladi u klubu.
“Mladih je malo. Možda bi se trebali ugledati na Rijeku. Evo sada i Crikvenica ima nekoliko dečkića jako dobrih. Pokušavamo ih animirati odlaskom u školu i prezentiramo šah kao sport. Samo problem je kad djeca završe osnovnu školu i odlaze na daljnje školovanje izvan Senja. Mi smo imali Marina Tomljanovića, koji je bio drugi u državi. Ja sam počeo trenirati dečkića Sanjina, radili smo dva tjedna, ali uhvatio se nogometa, šah ga nije zanimao“, priča Jadranko dodajući da se senjski šahisti sastaju u Klubu maturanata senjske gimnazije dva puta tjedno.