Ante Svoren zbog ljubavi je zamijenio Senj Sincem, u međuvremenu “skočio” do Irske na nekoliko godina. Danas radi čuda s pizzom čiji su “tajni” sastojci voda iz vrila Gacke i brašno iz kamenog mlina na Majerovom vrilu
SINAC Skoro će dvije godine kako je pizzeria Ruspante dočekala prve goste. Vikendima se traži stol više. Preporučit će vam da rezervirate stol i poslati poruku: još Vas jednom molimo da rezervirate svoj stol na vrijeme da se ne iznenadite kad vam u 14 sati na ulazu kažemo da smo puni i da će možda biti neki stol oko 20 sati. Priča ne bi izlazila iz okvira da ne postoji jedan detalj. Pizzeria Ruspante daleko je od nekog trgovačkog centra, još dalje od gradskog asfalta. U Sincu, u srcu idilične doline Gacke. U mjestu s tek 600 stanovnika.
Heroj naše priče je Senjanin. Ante Svoren. Nakon što je pet godina radio u pizzeriji u Zadru, sa suprugom Antoniom odlučio je potražiti sreću u Irskoj. Više zbog izazova, no zbog sile. U Irskoj je vodio pizzeriju, obučavao osoblje, zarađivao tri puta više no u Zadru. U pizzeriji se zaposlila i supruga. Anti je ponuđeno da uđe u vlasništvo pizzerije. Sve je vodilo ka jednoj uspješnoj priči hrvatskog iseljenika. No, nesretni slučaj u obitelji vlasnika pizzerije nagnao je Svorene da se odluče vratiti u Hrvatsku. Odabrali su Sinac, odakle je supruga Antonia. Naravno, sa svih strana stotine upitnika. Kud u Liku iz koje svi iseljavaju?
No, očito je Senjanin pogodio kad je odlučio u mjestu svoje supruge otvoriti pizzeriju. Lokacija kao iz snova. Od pizzerije do najljepšeg vrila Gacke, Majerovog, nekoliko koraka. Ante svaki dan vodu za pizzu grabi sa vrila. U dvorištu nasuprot pizzerije pasu ovce. U Gackoj dolini zelenila kao u Irskoj. Tko bi našao riječi za tu ljepotu… Mir, priroda iz nekih davnih dokumentaraca, vijugava, besprijekorno bistra rijeka koja nestaje u zelenilu. Sa svih strana izviru biciklisti, ribiči i turisti. Opet, neki drugi turizam. Opušten. Nisu to brojke s obale. Gužve koje iritiraju. Najviše zadarskih registracija. Puno Zagrepčana, izletnika iz Istre, Karlovca… Pitam se kakva će tek gužva biti kad stignu stranci.
Ante Svoren rođen je u Senju, no put ga je odveo u svijet.
“Iz Senja sam otišao prije 15 godina. Još uvijek imam stan u Senju, a dole mi žive i roditelji. U Senju sam išao u školu, a kako sam igrao rukomet, nakon igranja u Zametu, otišao sam u PPD Zagreb i gore završio četvrti razred, sportsku gimnaziju. Nešto sam nakon toga malo radio u Senju pa otišao na kruzere. Obišao sam svijet i vratio se. Zaljubio se u Sincu, odakle sam sa suprugom otišao u Zadar. Potom Irska. I evo me opet u Sincu”, priča Ante.
Ne kaže se uzalud da si od tamo odakle ti je žena. Ante ne staje hvaliti Sinac i Liku.
“Zaljubi se čovjek lako u Sinac i Liku. Ljudi su prva liga, vrijeme dobro, priroda predivna. Uz to, volimo pse, imamo uzgajivačnicu (doga argentina i bandog) i puno vremena provodimo u šumi. Imam svoj vrt. Život u selu i gradu je neusporediv. Nebo i zemlja. Uživamo u miru i tišini. Živio sam u Zagrebu, Irskoj, Zadru, pola svijeta obišao. Hong Kong, Brazil… Lika je najbolje od svega. Još netaknuta. Puno je manje stresa. I u Lici se može raditi, samo treba imati ideju. Kod nas je zaposleno deset ljudi. Plus supruga i ja. U jednom malom Sincu.
Nekad je bio jako popularan Gorski kotar. Danas je Lika preuzela primat. Autocesta je napravila puno dobroga Lici i Gackoj dolini. Ljudi kad krenu iz Zadra planski siđu s autoceste u Perušiću, dođu u pizzeriju, i vrate se na autocestu na čvoru Otočac. Nismo baš usput, ali ljudi su čuli za nas. Obiđu izvore, pojedu pizzu i nastave put. Točno znam, kad škola završi, mi smo prepuni. Više nitko ne ide nigdje napamet. TrpAdvisor, Google, Facebook. Tamo moraš biti da bi uspio.
Došao mi je čovjek iz Umaga. Slučajno. Ima restoran već 20 godina. Oduševio se. Ne može se načuditi gužvi kod nas. Kaže, kod nas u Umagu još “nema psa”. Napravili smo priču, puštamo drugačiju glazbu. Blues. House”, priča u dahu zaljubljenik u Liku i pizzu dodajući da će morati širiti pizzeriju na kat, kako bi dobio još 100 mjesta, no najprije mora riješiti parking koji je zaista prepun.
Ante sa strašću priča o pizzi. Spomenuli smo da grabi vodu za pizzu s izvora Gacke.
“Voda je jedan od najbitnijih sastojaka pizze, a Gacka je među tri najčišće rijeke u Europi. U našem tijestu je voda iz izvora”, kaže vlasnik pizzerije Ruspante dodajući da pizzu mijesi domaćim brašnom s obližnjeg kamenog mlina na Majerovom vrilu, da se kvasac za njegove pizze diže tri dana.
Specijalitet kuće je pizza od dimljene pastrve. Sinčeranka. “To je naša pastrva iz obližnjeg ribogojilišta. Na pizzu ne ide umak nego slankasti lički kremasti sir. Stvarno je popularna Sinčeranka. Malo smo se bojali kad smo slagali cijenu jer pastrva u nabavi košta. Je, Sinčeranka je malo skupa, 70 kuna, zaključili smo, ali smo rekli da ćemo imati jednu takvu posebnu pizzu, dok su sve druge po normalnim cijenama. I što se dogodilo? Ljudi uopće ne gledaju cijenu. Žele probati naš specijalitet. Kažu mi: pa margareta je u Zagrebu 50 kuna.