Zabilježeno je senzacionalno otkriće Vedrane Glavaš i njene kolegice Andreje Pintar koje dokazuje da psi mogu locirati ljudske ostatke daleko iz vremena prije Krista
SENJ Ime Senjkinje Vedrane Glavaš, mlade doktorice znanosti s Odjela za arheologiju zadarskog Sveučilišta izašlo je u tiskanom i digitalnom izdanju novinskog brenda “The New York Times”. Na dvije stranice zabilježeno je senzacionalno otkriće koje dokazuje da psi mogu locirati ljudske ostatke daleko iz vremena prije Krista. Drago je Vedrani što se o istraživanju iz hrvatske tako daleko čuje. No, pisalo se o njenom radu i u drugim poznatim novinama.
“Prvo je tu bio The Guardian, Daily Mail, sada ide i The Independent. Naravno da je lijepo pročitati svoje ime u jednom New York Timesu, pogotovo jer smo mala zemlja koja nema velike financije za znanstvena istraživanja”, kaže Vedrana.
Najnovije otkriće nastalo je iz istraživačke znatiželje Vedrane i Andreje Pintar.
“Ovo što smo mi radile nije bio projekt, nitko nam nije dao novac, sve što smo radile, radile smo iz čiste istraživačke znatiželje, rekla je Vedrana.
Zahvaljujući toj znatiželji najstariji grobovi na svijetu pronađeni uz pomoć pasa koji mogu locirati ljudske ostatke nalaze se upravo u Hrvatskoj. Vedrana i Andrea slučajno su se spojile i krenule u istraživanje. Ono što su zajedno istraživale jest do koje granice starosti psi mogu nanjušiti grobove.
“Postoje potražni psi, dakle i prije je dokazano da oni mogu pronaći grobove, ako je u pitanju, primjerice ubojstvo staro 30 godina. No, nas je zanimalo koliko daleko to može ići. U svom znanstvenom radu opisale smo metodologiju kako treninga, tako i rada na samom terenu. Nije isto kada pas pronađe grob star pet, deset ili petnaest godina ili onaj na arheološkom lokalitetu. I uspjelo nam je! Pomakle smo granicu “pasjeg nosa”. Detektirali su šest grobova, tri nepoznata i tri otprije poznata na području nekropole kod Karlobaga, dakle iz 8. stoljeća prije Krista, priča Vedrana.
I Vedrana obožava pse, a da nije tako vjerojatno ni ovoga otkrića ne bi bilo. Kod kuće ima svoju ženku zlatnog retrivera kojoj ne može odoljeti.
“Velika sam ljubiteljica pasa, da nisam, vjerojatno se ništa od ovoga ne bi dogodilo. Imam žensku zlatnog retrivera koja nije radni pas, već onaj koji leži na kauču, ha, ha”, sa smiješkom će Vedrana.