Naša sedma sugovornica iz KBC-a Rijeka je Karla Švrljuga, medicinska sestra s Objedinjenog hitnog bolničkog prijama Sušak, KBC Rijeka
Temelj svakog zdravstvenog sustava, a time i važnu ulogu u funkcioniranju cijelog društva, čine medicinske sestre i tehničari. Potaknuti sloganom Međunarodnog vijeća medicinskih sestara za 2025. godinu da briga o sestrama jača gospodarstva, nužno je konkretno i cjelovito predstaviti i popularizirati sestrinstvo kao struku i kao životni poziv. Upravo stoga, u serijalu tekstova na portalu Tunera, u suradnji s KBC-om Rijeka predstavljamo priče osmero medicinskih sestara i tehničara sa različitih radilišta i položaja u KBC-u Rijeka.
U ovom intervjuu donosimo priču s Objedinjenog hitnog bolničkog prijama na Sušaku – mjesta gdje započinje prva crta bolničke skrbi i gdje se svakodnevno susreću akutni slučajevi, brza dijagnostika i hitne intervencije. U svijetu gdje se sve događa u minutama, a zdravstvena pomoć mora biti trenutačna i učinkovita, medicinske sestre igraju ključnu ulogu. Sestrinstvo zahtijeva ne samo tehničku izvrsnost, već i snalažljivost, emocionalnu otpornost i sposobnost timskog djelovanja pod pritiskom. Naša sugovornica je medicinska sestra koja svakodnevno radi na OHBP-u, ona donosi pogled iznutra na izazove, odgovornosti i dinamiku hitnog bolničkog prijema. Govori o iskustvu rada u visoko opremljenom i ubrzanom okruženju, važnosti timske suradnje i razvoju kompetencija koje oblikuju suvremeno sestrinstvo – te dijeli što je motivira da ostane sabrana i profesionalna kada pacijenti najviše trebaju stručnu i ljudsku podršku. Naša sedma sugovornica je Karla Švrljuga, medicinska sestra, Objedinjeni hitni bolnički prijam Sušak, KBC Rijeka.
Zašto ste se odlučili za posao medicinske sestre?
– To je bila neka želja od djetinjstva, budući da sam kao dijete bila često pacijent u bolnici na Kantridi. Tada me počelo zanimati kako liječnici i sestre rade sve te preglede i kako funkcionira bolnički sustav. Tijekom osnovne škole sam shvatila da me jedino sestrinstvo zanima. Zato sam upisala srednju medicinsku školu i sad sam ovdje na poslu.
Koliko dugo radite u KBC-u Rijeka?
– U KBC-u Rijeka sam pet godina, od kojih sam godinu i pol radim na Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu.
Kako uspijevate uskladiti zahtjevan posao medicinske sestre s osobnim životom?
– Sve organiziram na tjednoj bazi. Iako imam slobodne aktivnosti, imam obitelj i roditelj sam dvogodišnje djevojčice, smatram da je sve stvar dobre organizacije. Organiziram se dakle na tjednoj bazi prema rasporedu posla te onda dogovaram ostale obaveze, smatram da to funkcionira sasvim dobro.
Koji dio Vašeg posla najviše volite. I zašto?
– Najbolji dio definitivno je kada uspijemo spasiti pacijenta. Naime, kada pacijent dođe u životnoj opasnosti, mi ga zbrinjavamo i pokušavamo ga održati na životu. Najviše volim kada, kroz 2 do 3 tjedna ovisno o stanju, vidim tog istog pacijenta na hodniku da priča sa svojom obitelji i da djeluje puno bolje, ponekad i kao da se ništa nije dogodilo.
Koliko Vas je obrazovanje pripremilo za praksu, i kako ste doživjeli svoj početak rada u KBC-u Rijeka?
– Obrazovanje mi je otvorilo vrata – ako ništa drugo, omogućilo mi je pristup praksi u KBC-u Rijeka. Ta praksa bila je ključna jer mi je, na neki način, otvorila vrata i za zaposlenje na istom mjestu. Mislim da je to bio dobar početak – čvrsta osnova koja mi je pomogla da se lakše snađem u samim počecima rada. A upravo taj početak mi je dao motivaciju i želju da nastavim s učenjem, usavršavanjem i daljnjim razvojem unutar struke.
Osjećate li da su Vaše kompetencije i znanje dovoljno prepoznati unutar zdravstvenog sustava?
– Rekla bih da jesu, tijekom rada kolege mi često žele pokazati nešto novo, potaknuti me da isprobam određene zahvate ili preuzmem nove zadatke. Taj pristup zaista doživljavam kao oblik međusobnog educiranja i podrške. Vjerujem da to ne bi radili da nemaju povjerenje u moje sposobnosti – da ne smatraju da mogu uspješno odraditi ono što mi pokazuju. To mi puno znači, jer dodatno jača moje samopouzdanje i osjećaj pripadnosti timu.
Koju preporuku biste dali mladim ljudima koji razmišljaju o karijeri u sestrinstvu?
– Rekla bih im da definitivno probaju. Ovo je jako lijep i ispunjavajući posao, a još ljepši postaje kad ga stvarno voliš. Tada sve postaje lakše – i kada je raspored gust i kada je dan mirniji. Meni je osobno potpuno promijenio pogled na život. Počela sam shvaćati koliko su moji svakodnevni problemi zapravo mali, kad vidim s kakvim teškoćama se nose ljudi koji dolaze u hitnu. Mislim da bi mnogim mladim ljudima ova profesija otvorila oči i promijenila način na koji gledaju svijet. Zato bih je iskreno preporučila svakome tko razmišlja o njoj.
Postoji li neka misao ili životni moto koji Vas vodi i u privatnom i u profesionalnom životu?
– Ima jedna rečenica: “da je lako, nagrada ne bi značila ništa”. To me nekako vodi i privatno i poslovno. Jer i u privatnom životu, kad su neka natjecanja ili kad imam slobodnog vremena, ne bi mi značilo ništa ako mi je svejedno, i ako znam apsolutno sigurno da će na kraju biti sve u redu. Isto tako je i u bolnici – kad bismo znali da će svaki pacijent sigurno preživjeti i da će sve završiti dobro, možda se ne bismo jednako borili. Upravo ta neizvjesnost i odgovornost pokreću nas da damo sve od sebe. A osjećaj kada znaš da si nekome stvarno pomogao – da mu je bolje zahvaljujući tvojoj brizi – to je nešto što se ne može usporediti ni s čim.