Denis Flego već 16 godina snima munje i često nas nagradi spektakularnim fotografijama
HRELJIN Dok većina ljudi zazire od nevremena, postoje oni koji nevremena čekaju s nestrpljenjem. Među njima je i zaljubljenik u fotografiju Denis Flego s Hreljina. Za posljednjeg nevremena Flego nas je počastio spektakularnim fotografijama munja s Hreljina. No, za dobru fotografiju nije problem voziti 100 kilometara.
– Imam ekipu koja voli hvatati munje. Nije nam teško sjesti u auto i otići u Istru zbog dobrih fotografija. S Dariom Grubišićem sam nedavno skočio do Umaga da bi uhvatili oblake. Kod nas su takvi oblaci rijetki jer je Kvarner ipak zatvoren, a Istra je otvorena prema moru i tamo se zaista mogu napraviti fantastične fotografije, objašnjava Flego koji je hobi pretvorio u posao i zajedno s kolegicom Ines Bračun ove godine otvorio obrt za fotografiranje nekretnina Denine (početna slova imena Denis i Ines). Denis fotografira, a Ines je posvećena grafičkom dizajnu.
– Fotografiji me najprije učila mama. Kad sam išao na izlete s osnovnom školom, uvijek sam na izlete nosio fotoaparat. Jedno vrijeme sam stao s fotografijom, a moja strast iz djetinjstva se ponovno probudila 2008. godine, kad sam uhvatio munje na Hreljinu ispred kuće. U međuvremenu sam se bavio natjecanjem u glasnoći muzike u autu. Osvojio sam 40 pehara, oborio dva hrvatska rekorda. U jednom trenutku odlučio sam prodati opremu i kupio prvi ozbiljan fotoparat. Prijatelj Davor Dragičević mi je puno pomagao, naučio me svemu, otkrivao tajne fotografije. Sjećam se početaka. Nisam znao niti karte čitati, snimao sam tako da bi brojao sekunde među munjama i pokušao ih hvatati. U međuvremenu sam puno toga naučio. Preko satelita pratim oblake i krećem u akciju. Naravno, nije svaka uspješna. Ponekad imate grmljavine kao u priči, ali ne vidite ništa radi kiše ili niske naoblake. Potrebno je znanje za snimati munje, ali nekad treba imati sreće. Mnogi se predstavljaju storm chaserima (lovcima na oluje), a snimaju munje doma s balkona. Pravi storm chaser ide za munjama. Hvatao sam munje od Zadra i Posedarja do Istre. Jednom prilikom sam s kolegom Kvajom otišao u Novigrad dočekati frontu. Pratili smo je do Rijeke, snimali s Veprinca. Jedno vrijeme smo imali grupu u Rijeci. Nalazili smo se na Toweru, znalo nas je desetak snimati munje i razmjenjivati iskustva.
Bilo je i bliskih susreta s munjama.
– Nekoliko puta sam mislio da će spaliti mene i fotoaparat. Jednom je prasnulo 150 metara od mene. Slika je spaljena, ali sam je na kompjuteru uspio izvući. U Savudriji je bilo još bliže, na nekih 50 metara. Dvije-tri minute niti ja, niti kolege Hrvoje i Željko iz Pule, nismo ništa čuli, ni vidjeli kako je prasnulo.
Pamte se i posebne fotografije.
– Sjećam se jednog fenomena, prije desetak godina nebo je bilo potpuno crveno. Moja fotografija je završila u Novom listu. Na kraju sam tu fotografiju crvenog neba poklonio gospođi koja je proživljavala teške trenutke. Jednom prilikom sam snimao munje, a tih dana su borbeni avioni imali vježbe. U isti kadar su mi uletjeli munja i avion.
Postoje li posebna mjesta za hvatanje munja?
– Kako koji put. Jednom prilikom nam je došla ekipa storm chasera iz Slovenije. Popeli smo se na lokaciju iznad Križišća, odakle se vidi cijeli Kvarner. Bili smo sigurni da ćemo imati izvrsne fotografije, ali nismo imali sreće, oblak se ispriječio. Treba pratiti munje i tražiti dobru lokaciju. Svaki put je dobra lokacija neka druga.
Koji fotoaparat je zaslužan za izvrsne fotografije?
– Canon mi je top, ali ne bi bio isključiv. Svatko voli svoje.
Što rade Denis i Canon kad ne snimaju munje?
– Ne želim raditi sve i svašta, od vjenčanja do portreta. Puno radim fotografiranje nekretnina, a i hrane za restorane. Ne samo za riječke već i zagrebačke. Radim i fotografije u 360 stupnjeva za webove.
