Vrijeme, vječan i nepresušan izvor za rasprave i inspiraciju za stvaralaštvo
CRIKVENICA U Gradskoj galeriji Crikvenica se, sve do 6. svibnja, može pogledati zanimljiva grupna izložba pod nazivom (Meta)fizika vremena. Onkraj vremena. Vrijeme. Četvero autora – Sandra Ban, Dubravka Kanjski, Igor Gržetić i Saša Lončarić okupila je ista tema – vrijeme, vječan i nepresušan izvor za rasprave i inspiraciju za stvaralaštvo. Dubravka Kanjski predstavila se novim crtežima i objektima u prostoru, Sandra Ban umjetničkom keramikom, Igor Gržetić digitalnim grafikama, a Saša Lončarić vinorelima. Sandra Ban je na otvorenju izvela performans Rađanje vremena uz glazbu “For the Love of”, realiziranu u suradnji s američkim art bendom “KinderCrowdControl”
Izložbu su otvorile ravnateljica Centra za kulturu Grada Crikvenice Andrea Car Avdagić i povjesničarka umjetnosti Branka Arh, koja u predgovoru za katalog, uz ostalo, piše:
Četvero suvremenih umjetnika ne nastupa kao grupa, ali promišlja istu temu. I to je razlog njihova okupljanja. Povezuje ih široki krug ideja o vremenu, o fenomenima interakcije i transformacije, o manipuliranju stvarnošću. Povezuju ih nastojanja da iz svoje optike i na svoj način obrazlože svoje konceptualne ideje, elaboriraju neke aspekte zadane teme. A tema ove izložbe je vrijeme: veliki misterij i veliki upitnik ne samo za fizičare i metafizičare, već i za umjetnike koji ga pokušavaju domisliti s aspekta prolaznosti i s aspekta vječnosti, koji jednom i drugom aspektu nastoje dati narav kreativnosti, biljeg osobnosti, oteti nešto od vremena koje prolazi, a nešto od svog unutarnjeg života dodati vremenu koje ne prolazi.
Riječ je o izložbi koja nudi cjelinu u četiri segmenta. Svaki segment na svoj način formulira mogućnosti spoznaje. Svaki se autor referira na temu u svome mediju: Sandra Ban u suvremenoj keramičkoj skulpturi, Igor Gržetić u računalnoj grafici i računalnoj fotografiji, Dubravka Kanjski u crtežu i objektu u prostoru, Saša Lončarić u vinorelu. Ne postoji mjerilo koje bi im bilo zajedničko, ali važno im je uspoređivanje promišljanja, provjeravanje rezultata vizualnog djelovanja, efekata intermedijalnog dijaloga o suvremenoj umjetnosti. Nude zanimljive interakcije i zavode intrigantnošću. Gledatelj se poziva da uđe u krhku iluziju zvanu prostor-vrijeme, u unutrašnjost nekog subjektivnog, utopijskog vremena koje omogućuje neprestano putovanje i propitivanje sfera slobode. Tako ova izložba ne postavlja samo pitanje o mogućem pronalaženju vlastitog vremenskog koda, već i o pronalaženju mjesta u umjetnosti. Primjerice, Dubravka Kanjski u svome projektu istražuje mogućnosti postojanja nelinearne vremenske stvarnosti i egzistencije više vremenskih linija. Svoje teorijske pozicije postavlja ovako: ako postoje drugačije (nelinearne) vremenske realnosti, ako se one međusobno isprepliću, prožimaju ili negiraju, ako se vrijeme materijalizira u dimenziji bezvremenskog – nelinearnog (zakrivljenog) i nedeterminiranog (neodređenog), je li moguće da vrijeme teče u više pravaca istodobno i je li moguće umjetničkim izričajem vizualizirati te vremenske pojavnosti?
Slična pitanja postavlja Igor Gržetić. U mediju računalne grafike i računalne fotografije priziva metafizičku viziju vremena, astrološke procese koji omogućuju poigravanja kozmičkim zakonitostima. U dva (međusobno zavisna) poliptiha: Master of Light and Time and His Projection(s) te Master of Light and Time – Conjunction promišlja metafiziku svjetla u suodnosu s vremenom. Obrazlaže ovako: ako postoji samo jedan (pra)izvor iz kojeg je sve stvoreno (autor ga naziva Master Of Light), ako vrijeme omogućuje egzistenciju i materijalizaciju svih principa (vatre, zraka, vode, zemlje), ako trenutak postanka materije kolidira s početkom vremena, znači da vrijeme i svjetlo izviru iz iste točke.
Intermedijalna umjetnica Sandra Ban poigrava se pretpostavkama da bi isprovocirala ideju o materijalnoj i nematerijalnoj vremenskoj stvarnosti. Referirajući se na umjetnost, znanost i filozofiju, postavlja pitanje: postoji li vrijeme radi materije ili materija definira vrijeme? Svoja promišljanja obrazlaže instalacijom: keramičkom skulpturom nastalom interakcijom primordijalnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka), slikom i crtežom koji izražavaju složene mentalne i emotivne procese performansom Rađanje vremena kojim zaokružuje svoju vizualnu interpretaciju teme.
Vizualni segment Saše Lončarića odmaknut je od metafizičkih razmatranja. Narav njegova kretanja kroz prostor i vrijeme ne traži pojašnjavanje. Autor je fokusiran na precizno i uvjerljivo prikazivanje zavičajnih (krčkih) motiva starom monokromnom akvarelnom tehnikom slikanja vinom na papiru. Gotovo fotografski točno, sa svim pojedinostima, u maniri vjernog reproduciranja stvarnosti, zadržava jasnu linearnu predodžbu o protjecanju vremena. Crvenkasti tonovi vremenom dobivaju tonove sepije, tragove starenja. Konačni ton slici daju tanini koji zrenjem na papiru poprimaju sve zagasitije tonove. Tako vrijeme, prividno zaustavljeno u prizoru, to jest, svedeno na fizičku ili materijalnu pojavnost, nastavlja svoj nezaustavljivi hod.
Izložba (Meta)fizika vremena. Onkraj vremena. Vrijeme. može se pogledati ponedjeljkom, utorkom i petkom od 10 do 14 sati, srijedom i četvrtkom od 15 do 19 sati te subotom od 10 do 13 sati.
