Ideja o uključivanju u eTwinning projekte došla je sama po sebi. Vjerojatno sam sazrela i kao učitelj jer sam odlučila izaći iz neke svoje “sigurne” zone i okušati se u nečemu novome, prihvatiti izazov, kaže učiteljica OŠ Zvonka Cara Andrea Barac
CRIKVENICA Učiteljica u OŠ Zvonka Cara iz Crikvenice Andrea Barac istaknula se u provođenju eTwinning projekata sa svojim razredom. Ne samo da se crikvenička učiteljica istaknula već su projekti rezultirali dobivanjem eTwinning oznake kvalitete, što je još jedna stepenica više u eTwinning svijetu. Povodom priznanja razgovorali smo s učiteljicom Barac.
Što je ustvari eTwinning?
– eTwinning je najveća europska odgojno-obrazovna zajednica koja svojim članovima nudi komunikaciju, suradnju, razvijanje projekata, razmjenu znanja i iskustva.
Zašto se uopće uključiti u eTwinning?
– eTwinning nudi usavršavanje u području digitalne prakse, promicanje važnosti eSigurnosti, inovativne i kreativne pristupe pedagogiji koji uključuju suradničko učenje, obrazovanje usmjereno prema učeniku, prilagodljiv pristup učenju i prostoru za učenje te inkluzivnost. Sve nabrojano ostvaruje temeljna načela kurikularne reforme, a sama projektna nastava sasvim će sigurno u svojoj punini zaživjeti u drugoj fazi provedbe reforme kad će naglasak biti na povećanju ukupnog broja sati nastave, tj. uvođenjem cjelodnevne nastave.
Zašto je bitna projektna nastava?
– Projektna nastava potiče i razvija radoznalost i učenje s razumijevanjem. U središtu je učenik koji istražuje. Taj proces od učenika zahtijeva misaonu aktivnost jer istraživanjem rješava određeni problem i odgovara na problemske zadatke, bilo samostalno, radom u paru ili skupini i na kraju prezentira rezultate rada. Radeći na problemu učenik razvija istraživačke, komunikacijske, organizacijske i kritičke sposobnosti. Potiče se razvoj samostalnosti te u konačnici spremnost za cjeloživotno učenje.
Projektna nastava je zahtjevniji oblik nastave jer iziskuje puno više vremena kako za planiranje, tako i za ostvarivanje: potrebno je najprije kvalitetno osmisliti aktivnosti, zatim ih uklopiti u kurikul, povezati s ishodima učenja te uklopiti u predmetno-satni sustav, koji je nažalost još uvijek prisutan. Iako zna biti teško, na kraju se uvijek isplati: djeca vole raditi na projektima jer sudjelujući u osmišljenim aktivnostima kroz igru i suradnju uče, a da toga nisu ni svjesni.
Kada ste zakoračili u eTwinning zajednicu?
– Iako eTwinning zajednica postoji i u njoj aktivno sudjeluju i surađuju hrvatski učitelji već dulji niz godina, ja sam dio iste postala tek 2020. godine. Naime, svi učitelji tijekom jedne školske godine obilježe mnoge važne datume i odrade mnoge kraće i dulje projekte, ali ih na žalost ne dokumentiraju fotografijama ili popratnim tekstom. Znamo pak da ono što nije fotografirano, zapisano i negdje objavljeno, kao da se nije ni dogodilo. Kad sam donijela odluku kako ću se više posvetiti bilježenju provedenog, ideja o uključivanju u eTwinning projekte došla je sama po sebi. Vjerojatno sam sazrela i kao učitelj jer sam odlučila izaći iz neke svoje “sigurne” zone i okušati se u nečemu novome, prihvatiti izazov.
Na koji način birate projekte u kojima će sudjelovati učenici?
– Obzirom da sam prvu godinu ušla u projekte ne znajući zapravo što nas očekuje, projekte sam birala prema temama koje su mene zanimale. Tako je naš prvi projekt bio “Igrom do znanja i zabave”. Igru često koristim u nastavi, jer kroz igru djeca uče na lakši, zanimljiviji i zabavniji način. Ujedno mi se to učinila i dobra prilika da kroz suradnju s projektnim partnerima dobijem ideje za osmišljavanje nekih novih igara i njihovu provedbu u nastavi. Ovaj je projekt ujedno bio učenicima i najdraži jer se već u njegovom samom nazivu spominje igra, iako smo igre koristili i u drugim projektima. U ovom projektu posebno nam je draga aktivnost bila digitalni izazov „U šetnji Crikvenicom s Vladom i Zvonkom“ koju smo osmislili i proveli s našim projektnim partnerima iz OŠ Vladimira Nazora, učiteljicom Marijanom Bezić i 4.d.
Drugi projekt u koji smo se uključili je projekt “Živimo zeleno”. To je moj najdraži projekt i u njemu sam se najviše pronašla jer nudi veliki prostor za osmišljavanje niza različitih aktivnosti. Aktivnostima provedenim u okviru tog projekta najlakše se ostvaruju ishodi učenja svih nastavnih predmeta. Njime se učenike potiče na volonterski, društveni, praktični i kreativno-stvaralački rad, aktivno uključivanje u ekološke aktivnosti škole, lokalne zajednice i šire kroz koje učenici stječu navike odgovornog ponašanja prema okolišu i održivom razvoju. U okviru ovog projekta ostvarili smo zaista mnogobrojne aktivnosti koje sam prezentirala na Međunarodnoj videokonferenciji projektnih partnera u lipnju ove godine. Ovdje bih možda izdvojila akciju prikupljanja plastičnih čepova u koju su se uključili učenici i djelatnici cijele škole, čime smo postali dio velike obitelji okupljene u akciju Udruge oboljelih od leukemije i limfoma (UOLL) “Plastičnim čepovima do skupih lijekova”, te akciju koju smo prošle školske godine proveli sami, a ove smo je školske godine podigli na razinu cijele škole, a to je prikupljanje prehrambenih proizvoda i higijenskih potrepština za riječku socijalnu samoposlugu.
Sljedeći projekt je bio projekt “Superčitači 2″. Uključivanjem u ovaj projekt i aktivnostima provedenim unutar njega htjela sam kod učenika još više potaknuti interes za čitanje i utjecati na razvoj jezičnih i komunikacijskih kompetencija.
Posljednji projekt u koji smo se uključili u prošloj školskoj godini je bio projekt „I am Getting Inspired From Life, Converting With Tehnology”. Prethodna tri projekta osmislile su i vodile hrvatske učiteljice. Ovaj posljednji autorsko je djelo skupine turskih učitelja. Rad u ovom projektu je bio najzahtjevniji zbog jezične barijere, ali time ujedno i najizazovniji. Surađujući na ovom projektu jako sam puno naučila i zadovoljstvo zbog dobivene oznake kvalitete bilo je zaista veliko.
Kakvi su planovi za ovu školsku godinu?
– Po završetku projekta svaki je projektni partner, ukoliko želi prijaviti sudjelovanje u projektu za oznaku kvalitete, dužan provesti evaluaciju tog projekta s učenicima. Iz provedenih evaluacija, naravno i praćenjem učenika tijekom cijele školske godine, bilo je razvidno da učenici svakako žele nastaviti rad u projektima “Igrom do znanja i zabave 2” i “Živimo zeleno 2”. Obzirom da projekt “Superčitači 2” nije nastavljen u ovoj školskoj godini, a smatrajući bitnim kod učenika nastaviti razvijati svijest o potrebi, važnosti i ljepoti čitanja, početkom ove školske godine uključili smo se u projekt “Uz čitanje riječi rastu 2”. Krajem kolovoza dobili smo i poziv kolegice Bojane Lanča iz OŠ-SE “San Nicolo” iz Rijeke da se kao suautori uključimo u projekt “Slikovnicom povezani”, što smo prihvatili s velikim oduševljenjem. I na kraju, u ovoj školskoj godini očekuje nas i rad u jednom kraćem projektu, a to je nadaleko poznat “100. dan u školi”. Obzirom da je već kraj studenog, uvidom u provedene aktivnosti koje redovito bilježimo na TwinSpaceu (stranicama) projekata sa zadovoljstvom mogu zaključiti da ih već imamo pozamašan broj.