Hodalo se bivšom linijom bojišnice, prema Dušicama i Svetom brdu, drugom najvišem vrhu Velebita
SVETI ROK U šestom Pohodu za hrvatske branitelje poginule na Velebitu sudjelovalo je 500 branitelja, domoljuba, zaljubljenika u mitski Velebit i planine. U spomen na 52 pala heroja Velebita većina sudionika pohoda krenula je od parkirališta ispod lokacije Lišćani bunari prema Jurjevića stanovima i Dušicama (1.250 metara) i dalje prema Svetom brdu (1.751 metar). U oba pravca oko 17 kilometara. I gotovo tisuću metara visinske razlike. Sveto brdo drugi je najviši vrh Velebita, tek šest metara niži od Vaganskog. I peti najviši vrh u Hrvatskoj. Pohod organiziraju Udruga Specijalne jedinice policije Grom PU karlovačke i HPD Gora Zagreb, a u dugoj koloni ljudi iz čitave Hrvatske. Sudionici pohoda prolazili su nekadašnjom crtom bojišnice, predivnim, ali nevjerojatno surovim i prevrtljivim krajem Lijepe naše. O žrtvama svjedoče i spomen ploče na pale policajce i vojnike.
I u ratu i danas Velebit je mijenjao tri godišnja doba u sat vremena. U jutarnjim satima pohod je pratila gusta magla, putem se ukazalo sunce, a na vrh se penjalo po magli. Najteži uspon, pred sam vrh, dug je 1,5 kilometar. Prosječni čovjek pustit će dušu. Ali vrijedi svaki korak. Inače zbog pogleda. Danas s vrha pogled samo u oblake. U nekoliko sekundi magla bi nestala, a pod sudionicima pohoda otkrilo se more. Samo nekoliko sekundi kasnije Sveto brdo ponovno je okovala magla.
Na Jurjevića stanovima, gdje se služila misa, i Dušicama pripadnici splitske specijalne policije Batt. Ne idu dalje, kažu: tu smo ratovali, tu ostajemo. Ratovali su protiv srpske paravojske, ali i protiv ćudi predivne planine. Ovdje blizu me pogodio grom, priča jedan od pripadnika Batta. Čuje se pjesma “Oj ti vilo, vilo Velebita”. Stazom prolaze već sijedi ratnici kojima je Velebit tri godine bio dom. S Velebita su krenuli u pobjed0nosnu Oluju. Danas se na Sveto brdo popelo i tridesetak članova PD Strilež iz Crikvenice.
