Svjedočimo kako su mirovinski fondovi udarili na fundamente Jadrana te stvaraju platformu za generiranje dodatnog profita, pritom ne mareći za lokalnu zajednicu, suživot i blagostanje većine, navodi se u priopćenju SDP-a
CRIKVENICA Priopćenjem se oglasio SDP Crikvenica, a tema je nakon prošlotjedne sjednice gradskog vijeća Crikvenice vrlo aktualna ovih dana: hotelsko poduzeće Jadran.
“Agonija hotelskog poduzeća Jadran trajala je desetljećima. Svjedočili smo u to vrijeme blokiranim računima i prosvjedima radnika. Većinski vlasnik, točnije država, nije pokazala preveliku brigu i želju za spašavanjem poduzeća koje je od 1964. imalo velik značaj u turizmu Crikvenice i koje je prehranjivalo brojne crikveničke obitelji domaćih radnika koji su ondje bili zaposleni. Razno-razni financijaši i mešetari koji su se željeli domoći vrijednih nekretnina bili su u Crikvenici gotovo na dnevnoj bazi. Godine su prolazile, vlasti se izmjenjivale, ali rješenja izostajala.
Godine 2010. konačno je otvoren stečaj i tada su na vidjelo izašle zastrašujuće brojke: račun u blokadi 4.669 dana, preko 700 milijuna kuna gubitaka, dug radnicima preko 70 milijuna, svi objekti niske kategorije i sva imovina opterećena raznim hipotekama, fiducijama (instrument osiguranja koji je jako sličan hipoteci) i ovrhama. Zanimljivo, u vrijeme otvaranja stečaja na čelu nadzornog odbora bio je Dragan Magaš koji je i danas u nadzornom odboru kao član. Nakon nekoliko godina stečaja i uspješnog restrukturiranja činilo se da se u Jadranu nadzire svjetlo na kraju tunela. Krenula su redom obnavljanja hotela – Omorika, Katarina, Esplanade, Slaven. Poduzeće Jadran učenicima Srednje škole dr. Antuna Barca usmjerenja kuhar/konobar davalo je stipendije, radnici su dobivali povišice i božićnice, a optimizam oko budućnosti poduzeća rastao je. Potom se dogodilo ono o čemu se nagađalo i što je godinama bila želja – privatizacija i dokapitalizacija. Upravo su privatizacija i dokapitalizacija bili procesi koji su Crikvenici trebali vratiti status u turizmu koji zaista zaslužuje i vinuti ju u sam vrh turističkih destinacija. Prema, sada već zaboravljenom, Strateškom poslovnom planu Crikvenica je trebala dobiti hotele sa četiri zvjezdice pa su sukladno tome očekivanja bila velika. S obzirom na značaj Jadrana ne samo za Crikvenicu, nego i za Crikveničane, ovakvi pomaci izazvali su oduševljenje.
Danas, dvije godine nakon što su Jadran preuzeli mirovinski fondovi, možemo sa sigurnošću reći ne samo da očekivanja nisu ispunjena i da je početno oduševljenje brzo splasnulo, već iz perspektive stanovništva Crikvenice, koje mi kao vijećnici zastupamo u Gradskom vijeću, da je razvoj potpuno zakazao. Idejno je to trebala biti priča o sinergiji lokalne zajednice i najvećeg gospodarskog subjekta. No, ideja je ostala samo na papiru, a u stvarnosti se počelo događati ono na što su stariji direktori Jadrana“ upozoravali – gradom su počeli kružiti automobil registarskih oznaka DU, a potom su ih zamijenile registracije PU. Domaći stručnjaci koji su bili u Jadranu u jeku najveće krize, koji su se borili za njegov opstanak i uspješno iznijeli čitavu agoniju, marginalizirani su, a “vrhunski” stručnjaci dovedeni su iz drugih krajeva Hrvatske da zauzmu njihovo mjesto. Radnici koji su bili gotovo jedini razlog zašto su gosti dolazili u devastirane Jadranove objekte postali su neznalice i neradnici, a radnici iz drugih krajeva Hrvatske, koji su prije dvadesetak godina učili od ovih prvih, došli su na njihovo mjesto. Isti ti, ali i veliki broj domaćih radnika pomogli su Jadranu kroz stečaj konvertirajući svoje dugove u dionice koje su potom, nakon preuzimanja, mirovinski fondovi pravno-financijski ispravnim, ali moralno upitnim potezima gotovo obezvrijedili.
Ako se vratimo u povijest, u gore spomenutu 1964. godinu, kada je udruživanjem nekoliko hotelskih poduzeća nastao Jadran, lako se dolazi do zaključka kako Jadran nije nastao iz želje za biznisom i profitiranjem nekolicine odabranih, već je nastao iz želje za poboljšanjem uvjeta i načina života domaćeg stanovništva. Nažalost, danas su takvi ideali i ostali ondje gdje su stvoreni – u povijesti. Svjedočimo kako su mirovinski fondovi udarili na fundamente Jadrana te stvaraju platformu za generiranje dodatnog profita, pritom ne mareći za lokalnu zajednicu, suživot i blagostanje većine. U prilog tome govori i da su hoteli zatvoreni već početkom rujna, radnici poslani doma, a crikvenički ugostitelji koji su se naslanjali na goste Jadrana ostali kratkih rukava. Sezona se skratila umjesto da se produžila.
Ove zaključke ne donosimo olako, već na temelju brojnih dokaza koji na njih upućuju. U prvom redu to je dovođenje potpuno nepotrebnog “kontrolnog” kadra te rast brojki što se tiče članova uprave, umjesto rasta brojki poduzetih pothvata. Rast nije organski, već je generiran novim akvizicijama, a za sve probleme kriv je netko drugi. Ni jedan iskorak niti kapitalni projekt nije realiziran – stoji Kačjak, Slaven se i dalje urušava, a jedino čime se Jadran može “pohvaliti” je javljanje na natječaj za koncesiju nad glavnom gradskom plažom. U tom se činu pokazao sav amaterizam ljudi koji su dovedeni da vode Jadran, a nestručno i površno napisana studija nije zadovoljavala ni elementarne kriterije ekonomske i pravne pismenosti.
Priča ovdje ne staje. Na sjednici Gradskog vijeća Crikvenice održanoj 15. prosinca, predsjednik uprave Jadrana Goran Fabris obznanio je da namjeravaju prodati hotele Zagreb i Slavija, a kao glavni razlog naveo neisplativost. Ovim putem jasno izražavamo da smo protiv prodaje hotela u vlasništvu Jadrana. Fabris je također natuknuo kako su i hoteli International i Kaštel neisplativi te se ne možemo ne zapitati jesu li oni sljedeći na “lageru”? Dok uzima u najam objekte slične veličini po drugim krajevima Hrvatske, oni u Crikvenici su neisplativi. Koliko se toga mora uništiti i rasprodati da bi gradonačelnik napokon stao u obranu dobrobiti domaćeg stanovništva? Koliko radnika sa našeg područja mora biti marginalizirano i gotovo otjerano iz Jadrana? No, s druge strane, ovakva situacija možda i odgovara njemu i bliskim pojedincima koji od ovakvog Jadrana prilično dobro žive. Možda i tu leži ključ zašto se prodaju hotel Zagreb i Inter, da nije kupac već poznat? Nas muči jedno važnije pitanje – hoće li ovakav Jadran preživjeti Crikvenica” pitaju se u priopćenju crikvenički socijaldemokrati.