U najcrnjem danu hrvatskog pomorstva od Drugog svjetskog rata prije 40 godina su nestala i dvojica pomoraca iz crikveničko-vinodolskog kraja: Krunoslav Katnić i Ante Krajačić
CRIKVENICA Tragičan kraj broda Dunav u Tihom oceanu 1980. godine prvi put je obilježen u Crikvenici, na 40. godišnjicu tragedije. Nestanak broda riječke kompanije Jugolinija (od 1992. godine Croatia Line) 32 člana posade najveća je tragedija hrvatskog pomorstva od Drugog svjetskog rata.
Na brodu su plovila dvojica pomoraca iz crikveničko-vinodolskog kraja: drugi časnik stroja Krunoslav Katnić (27) iz Crikvenice i Ante Krajačić iz Vinodolske općine koji je također radio u makini. I stoga su se bivši pomorci i službenici Jugolinije crikveničkog kraja sastali kod spomenika ribaru u Crikvenici te prošetali do vrha Vele palade. Na tragediju je podsjetio inicijator komemoracije kapetan Velimir Domijan, a vijenac u more bacio je Katnićev brat Ivica.
– Grdo je bilo, stalno smo mislili da će se brat javiti. Mati do smrti nije vjerovala da Krunoslav neće doći kući, podsjetio se brat Ivica nakon što je bacio vijenac u more.
Brod je nestao u olujnom nevremenu 28. prosinca 1980. godine. Pretpostavlja se da je potonuo oko 700 milja od japanske luke Yokohame i da je na dubini od 6000 metara. Posljednji je put zaplovio 20. listopada 1980. iz kanadske luke Hamilton. U jutarnjim satima 28. prosinca kapetan je uspio izvijestiti upravu Jugolinije da zbog oštećenja brod mora skrenuti s kursa i zaploviti ka Yokohami. Kapetan je izvijestio o prodoru mora u pramčano skladište. Pri takvim vremenskim uvjetima izgledi za spas bili su vrlo mali. Dunav se naknadno uspio javiiti brodu Banija Atlantske plovidbe iz Dubrovnika.
Vijest o mogućem kraju broda i posade držala se u tajnosti. Jugolinija se oglasila 10. siječnja 1981. te je brod i posadu službeno prooglasila nestalima. Javnosti je na novinskoj konferenciji prenesena informacija o 14-dnevnoj intenzivnoj potrazi, no te potrage nije ni bilo, navode upćeni izvori.
Najstariji među desetak okupljenih bivših Jugolinijih zaposlenika bio je Marinko Badurina iz Grižana koji je 33 godine plovio na brodovima riječke kompanije.
– Bio sam na godišnjem, trebao sam i ja na Dunav na tu kobnu plovidbu, no igrom slučaja, ostao sam kući, sjetio se Badurina.