Prvi zapovjednik riječkih specijalaca Zdravko Maček prisjetio se dramatičnih trenutaka u zaleđu Novog u predvečerje krvave srpske agresije na Hrvatsku
BREZE Specijalna jedinica policije Ajkule prije 30 godina je krenula na ratni put dug četiri i pol godine. Prva postaja nakon prvog postrojavanja u garaži riječke policije bile su Breze u zaleđu Novog Vinodolskog. Stotinjak odabranih u Breze se zaputilo na obuku 8. travnja 1991. godine. Iako su formalno bili policijska postrojba, jer Hrvatska tada nije smjela formirati vojne postrojbe, obuka na Brezama bila je prava vojna. Svuda okolo bila je JNA, od garnizona u Rijeci, Klani, Pazinu, Delnicama…
Prvi zapovjednik Ajkula bio je Zdravko Maček koji nas pričom vraća u 1991. godinu, samo sedam dana nakon “krvavog Uskrsa” na Plitvicama, gdje je pala prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu, redarstvenik Josip Jović. Maček je sudionik akcije na Plitvicama. Sa svojom postrojbom krenuo je sa 700 ljudi iz Valbandona u pomoć hrvatskim policajcima.
Maček će ispričati kako su tada oskudijevali naoružanjem. Dio ljudstva imao je staro naoružanje, puške M-48, Thompsone. Dio je imao dio poluatomatske puške, tzv. PAP-ovke. Tek je manji dio postrojbe bio naoružan automatskim oružjem. Maček će otkriti da je JNA na Plitvicama već spustila cijevi haubica prema hrvatskim položajima. Na kraju je izbjegnut veći sukob. Neizvjesna olovna vremena. I baš u tim danima osnivaju se Ajkule. Svakom imalo upućenom bilo je jasno da se rat neće moći izbjeći.
– Nakon Plitvica vraćam se u Rijeku, gdje se ide u osnivanje Ajkula. Zamjenik mi je bio Josip Brozičević. Imali smo stručne ljude koji su znali što je to vojna obuka. Na Brezama smo se posvetili svim vojnim temama. Obrana, napad, bojeva gađanja. Policajci su bili puni poleta, a naš boravak od 20 dana je bio vrlo ozbiljan u svim segmentima. Ne samo kad je riječ o samoj obuci. Imali smo dnevni raspored rada, smotru, postrojavanje, dizanje zastave. O svemu se razmišljalo, dizali smo zastavu uz himnu. Od kuće sam uzeo stari kazetofon i kupio kazetu na kojoj je prva pjesma bila hrvatska himna. Nismo izgledali kao društvo na pikniku, funkcionirali smo kao prava vojna postrojba.
Prvih tjedan dana imali smo lijepo vrijeme, a onda je pao snijeg. Znate kakav snijeg kad se moćni Defender nije mogao probiti do Breza. Tko zna teren, poznato mu je kakav tamo snijeg zna pasti. Posudili smo zglobni traktor i tako dovozili hranu, sjeća se prvi zapovjednik Ajkula.
Srpski tisak pisao je o ustašama koje su zaposjele objekte Teritorijalne obrane na Brezama. A u zaleđu Novog bilo je i dramatičnih trenutaka.
– JNA je bila posvuda. Naravno da su znali da smo na Brezama. Jedan dan helikopter JNA je sletio nedaleko Breza. Nismo znali s kojim namjerama su došli. Da li su možda iskrcali diverzante koji kane napasti postrojbu koja se tek uvježbava i naoružava? Ili žele pobliže doznati što radimo na Brezama? Koliko nas ima? Kakva je obuka? Zaista je bilo neizvjesno. Nakon toga smo postavili električne kapisle koje bi nas alarmirale ukoliko netko povuče žicu, prisjeća se Maček.
Nakon obuke u Brezama, dio Ajkula vraća se u Rijeku, gdje je još uvijek bila stacionirana JNA. Dio odlazi na položaj na Vratnik i čuva prilaz Senju. Slijedi Bilaj kod Gospića, a vatreno krštenje specijalci imaju u Topuskom. Stala se pisati legenda o ratnicima koji su krvarili u Lici, Slavoniji, Dubrovniku, Zapadnoj Slavoniji, na Velebitu…
O prvim danima Ajkula svjedoči spomen ploča u Brezama, nadomak indijanskog sela. Tko bi rekao da se u idiličnom selu podno Kapele počela pisati povijest herojske postrojbe kroz koju je prošlo 600 policajaca. Na putu za slobodu zauvijek su ostala osmorica specijalaca: Zvonko Pavelić, Bruno Bolanča, Dalibor Dadić, Sergio Štimac, Marino Jakominić, Ivica Antončić, Atos Načinović i Velimir Bažok.