Moj inat mi je pomogao u sportskim uspjesima, poručio je svojim nasljednicima u školskim klupama sportski heroj Kraljevice i Hrvatske
KRALJEVICA Triatlonac iz Kraljevice Antonio Franko, petoplasirani s paraolimpijskih igara u Tokiju, posjetio je svoju školu. U OŠ Kraljevica družio se s učenicima 6. b razreda. Dobrodošlicu velikom sportašu Kraljevice i Hrvatske poželjeli su ravnatelj škole Davor Juriša i njegova razrednica Sanda Đanović.
Franko je svojim nasljednicima u školskim klupama pričao o svom sportu, upornosti, treninzima, nastupima, medaljama, putovanjima, željama i ciljevima. Antonio je rekao učenicima da se zbog svog invaliditeta morao u sportu truditi više od ostalih. Moj inat mi je pomogao u sportskim uspjesima, siguran je Franko koji je 11. na svjetskoj rang ljestvici koju čini 200 sportaša.
– Cilj za sljedeću godinu je osvajanje medalje na svjetskom prvenstvu u Abu Dhabiju.
Ovogodišnji dobitnik nagrade Grada Kraljevice vratio se pričom na paraolimpijske igre u Japan.
– Uvjeti su bili izuzetno teški, more 31, zrak 35-36, ogromna vlaga. Od početka do kraja boriš se sa samim sobom u utrci koja traje sat vremena, pričao je Franko koji će reći da je oprema izuzetno skupa.
– Bicikl stoji 60 tisuća kuna, proteza 40 tisuća kuna, a gdje su tenisice za trčanje, kaciga, oprema za plivanje, natjecanja se održavaju po cijelom svijetu.
Krenula su dječja pitanja. Koliko treniraš?
– Sedam dana u tjednu. Svako jutro plivanje sat i pol do dva na Kantridi. Poslije podne trčanje sat do sat i pol, bicikl između sat i tri i pol sata. Nedjelja je dan za odmor, imam samo jedan trening od dva sata. Sve je podređeno sportu, sve, kaže 29-godišnji ponos Kraljevice koji u slobodno vrijeme trenira nogometaše i košarkaše Kraljevice.
Planovi za budućnost, pitaju dalje učenici.
– Cilj je osvojiti medalju na olimpijskim igrama. Bit ću u najboljim godinama za sport kojim se bavim upravo na olimpijskim igrama u Parizu. Nastup na olimpijskim igrama je bio jedan san, a sad imam drugi san, medalja na olimpijskim igrama. Završio sam za kondicijskog trenera. Kad ostvarim drugi san mislim da ću se posvetiti trenerskom poslu, da pomognem drugima da ostvare svoj san.
Pomažu li ti roditelji i obitelj, novo je pitanje.
– U vrhunskom sportu jako je bitna podrška obitelj. To je individualni sport, ali bez podrške obitelji, prijatelja i trenera me bi postigao ovakve rezultate, odgovara Franko.
Koliko bicikala imaš?
– Tri bicikla za trening, jedan poseban za utrke.
Koji su ti bili omiljeni predmeti?
– Mijenjalo se. Jedno vrijeme matematika, pa tjelesni koji je svima najzabavniji, najzanimljiviji.
Spomenuli ste protezu, zašto je nosite?
– Kraća mi je noga 6,5 do 7 centimetara, a i gležanj mi nije pokretan. Imam protezu koja mi zamjenjuje potkoljenicu i ulogu gležnja. Proteza mi pomaže da trčim s minimalnim poteškoćama, nije 100 posto, kao da nije ništa, ali smanjuje utjecaj invaliditeta.
Koje ti je najdraže putovanje, koje najdalje?
– Najdraže u Montreal. Na natjecanju sam vozio bicikl na pisti gdje se vozi formula. Super zanimljivo, dva tjedna prije sam gledao formulu, a onda ja po toj stazi vozim bicikl. A najdulje putovanje je bila Tasmanija, trajalo je 20 sati. Iza Tasmanije nema ničega.
Koliko plivate, trčite i vozite bicikl dnevno?
– Ovisi o danu, ali tjedno imam 25 kilometara plivanja, 250 kilometara bicikla i 45 kilometara trčanja.
Koja je bila najteža utrka?
– Prvo europsko prvenstvo u Kitzbühelu. Prvenstvo jer je to bilo prvo veliko natjecanja, imao sam tremu, prvi put sam se susreo s najboljima na svijetu. Još je padala kiša. Jedna od najgorih utrka, sigurno.
Što ste sve trenirali prije triatlona?
– Kao mali plivanje, onda sedam godina boks, pa dvije godine plivanje. U triatlonu sam već osam godina.
Je li vas strah dubine kad plivate na natjecanju?
– Plivao sam u Australiji, gdje ima morskih pasa. Ne razmišljam o o tome, već samo kako plivati i pobijediti.