Poznati su rezultati istraživanja koje je lani proveo Institut za arheologiju, pod vodstvom dr. Ane Konestre
BRIBIR Lani, od veljače do travnja, kroz dvije faze zaštitnih istraživanja na položaju Štale u Bribiru, otkriven je segment srednjovjekovnoga groblja s više od 100 grobova koji se može smjestiti u period od ranoga pa sve do kasnog srednjeg vijeka odnosno od 10. i 11. pa sve do 15. stoljeća. Istraživanjima je zahvaćeno područje južno od Zadružnoga doma u Bribiru, odnosno prostor od oko 100 m2 uz prometnicu, a na kojem je potom uređeno parkiralište. Istraživanja koja je financirala Općina Vinodolska proveo je Institut za arheologiju, pod vodstvom dr. Ane Konestre te uz sudjelovanje brojnih vanjskih suradnika i studenata arheologije, dok su tvrtke s područja Vinodola pružile geodetske i usluge iskopa. Tijekom istraživanja teren su u više navrata posjetili učenici OŠ dr. Josipa Pančića u Bribiru, brojne novinarske ekipe, arheolozi te mnogi zainteresirani žitelji Vinodola.
Iskopavanjima, koja su protekla uz niz poteškoća uvjetovanih vremenskim prilikama i geološkim značajkama terena, ali i ranijim građevinskim zahvatima, definirano je protezanje jednoga dijela groblja, koje se po svoj prilici nalazilo i ispod današnje zgrade Doma, kao i istočnije te zapadnije, a moguće i na području današnje prometnice. No, pojedini su segmenti vjerojatno uništeni intenzivnom urbanizacijom Štala tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Ipak, podaci o nalazima grobova i pokretnih nalaza tijekom gradnje Zadružnoga doma pedesetih godina prošlog stoljeća potvrđuju protezanje ukopa na širem prostoru ovoga dijela Štala.
Grobovi na Štalama mahom su jednostavne zemljane rake u koje su pokojnici često polagani s drvenim lijesom. U grobovima je nađen nakit, brončane i srebrne naušnice i sljepoočničarke odnosno veće karike koje se nisu nosile na ušima već su se vješale na trake povezane oko glave. Pronađeno je i jednostavno, mahom brončano prstenje sa staklenim umetcima te iznimno neki drugi predmeti, poput manjega noža i vjerojatno jednoga ključa.
Početak ukapanja, barem u ovome dijelu groblja, po svoj prilici moguće je smjestiti u 11. stoljeće. Dok je velika većina ukopa orijentirana s glavom prema zapadu što, uz ostale značajke, govori o sigurnoj pripadnosti groblja takozvanom kršćanskom horizontu, manji broj pokojnika orijentiran je obrnuto, dok je u jednome grobu pokojnik bio položen na trbuh i s glavom prema istoku. Smatra se da je riječ o recentnijem ukopu, moguće iz vremena kada je groblje pomalo stavljano izvan funkcije. Radiokarbonska datacija toga kostura smješta ga u drugu polovicu 15. stoljeća, a daljnje će analize možda otkriti razlog za tako specifičan način ukapanja.
