Brod je potonuo u velikoj oluji u noći s 27. na 28. prosinca 1980. godine na Tihom oceanu
CRIKVENICA Tragedije broda Dunav na Tihom oceanu, u kojoj su zauvijek nestala 32 člana posade, prisjetila se Crikvenica. Bila je to najveća pomorska nesreća naše trgovačke mornarice poslije Drugog svjetskog rata. Brod je nestao u oluji u noći s 27. na 28. prosinca 1980. godine oko 700 nautičkih milja od Japana. Crna godišnjica je obilježena predavanjem u gradskoj vijećnici koje je zaključeno bacanjem vijenca u more s Vele palade. Vijenac je bacio brat Crikveničana Krunoslava Katnića, koji je nestao kao 24-godišnjak na Dunavu. Događanje je organizirao Muzej Grada Crikvenice.
Vinko Horvat, koji je plovio na brodu osam mjeseci, objavio je 1992. godine knjigu posvećenu Dunavu “Raj i pakao oceana”. Knjiga nije žalopojka, javljali su mi se ljudi kojima je knjiga bila poticaj da se ukrcaju na brod, a na prvu bi rekao čovjek da će ih udaljiti od broda. Teško sam proživio tragediju jer sam znao puno ljudi koji su nestali. Kolega Valter Franko, 20-godišnjak iz Rijeke, koji je mene zamijenio na brodu, bio je među stradalima.
Na posljednju plovidbu brod je krenuo sa zapadne obala SAD-a. U prvoj oluji brod je oštećen, a druga koja je trajala danima je bila kobna. Zanimljivo je da s broda nije upućen SOS, što sugerira da je brod potonuo vrlo brzo. Iza Dunava nije pronađen niti jedan trag.
Brod je nestao u Marijanskoj brazdi. Kad brod ostane bez motora u takvom nevremenu, spas je nemoguća misija, rekao je na predavanju bivši kapetan Jugolinije Zvonimir Stipanović.
Dramaljac Velimir Domijan radio je na kompaniji 33 godine. Plovio je kao kapetan, a završio kao kadrovski direktor. Domijan se osvrnuo na povijest Jugolinije odnosno Croatia Linea kroz koju je prošlo 29 tisuća radnika. Firma je pokrenuta s 16 brodova, a u kompaniji je plovilo 160 brodova. Nema mjesta na obali koje nije dalo pomorca za Jugoliniju. Prvi smo na Mediteranu uveli kontejnere, a posljednji smo kupili kontejnerski brod. Domijan je primijetio da nije bilo brodarske firme s toliko službenika. Čak 700. Vojska službenika je izlazila u 15 sati s posla, trebalo je sve to hraniti. Istovremeno se smanjivala posada na brodovima. Jugolinija je izgradila 1.360 stanova u Rijeci. U veljači 1992. godine ime je promijenjeno u Croatia Line. Tada je kompanija imala 57 brodova. Croatia Line je doživjela sudbinu još pet kompanija koje su “potonule” kad su izgradile svoje zgrade. Počelo se prodavati brodove jer ih je pregazilo vrijeme, nisu bili konkurentni. Posljednji brod Buzet prodan je u staro željezo. Jeftina radna snaga pregazila je naš kvalitetan kadar. Bilo je svega. Kompanija je imala klub liječenih alkoholičara. Zabilježeno je i jedno ubojstvo u Trstu. Zanimljiv je podatak da je 25 pomoraca sklopilo brakove u Americi i Aziji.
Nemjerljiv je doprinos naših pomoraca u Domovinskom ratu. Kad je počeo Domovinski rat, Europa je uvela blokadu. Ulazim u svoj Jadran, a mene Belgijanac stopira. Sa šmajserima su držali naše ljude u blagovaoni kao da su kriminalci. Ta Europa ima dva lica, zaključio je Domijan.
