Ozljede i kartoni ključnih igrača su nam stvarali velike probleme ove jeseni, ističe trener Tribaljaca
TRIBALJ Turbina je završila jesensku sezonu u 1. županijskoj ligi remijem protiv Grbci na Kantridi. Posljednje kolo Tribaljci su slobodni. Novak u ligi je na pretposljednjem mjestu. Ljestvica je zgusnuta, zadnjih pet momčadi je u pet bodova. Na kraju polusezone razgovarali smo s trenerom Turbine Miroslavom Vukićem koji se osvrnuo na predstave svoje momčadi.
– Protiv svih boljih ekipa smo odigrali odlično, a nismo bili na razini protiv ekipa iz donjeg dijela ljestvice. U utakmicama protiv Drage i Rječine smo prikazali dobar nogomet, nedostajalo nam je malo sreće da i rezultatski bolje prođemo protiv dviju kvalitetnih ekipa. Mislim da je naša najbolja jesenska utakmica bilo gostovanje kod jakog Benčića. Bila je to ravnopravna utakmica. Izdvojio bi i gostujući remi protiv Muna, ekipe pri vrhu ljestvice.
Najlošije smo odigrali protiv Vrbovskog i Omladinca u Crikvenici. Da smo te dvije utakmice odigrali kao posljednje tri, dobili bi ih glatko 3:0. Morali smo uzeti barem po bod u te dvije utakmice jer su to ekipe koje su nam konkurenti u borbi za opstanak. Jedino gdje smo rezultatski zakazali je gostovanje u Baški.
Dečki su pokazali da mogu ovu ligu igrati bez problema. Mislim da imamo kvalitetu za sredinu tablice kad smo kompletni.
Zakazali smo u realizaciji, napadači nam premalo zabijaju. U posljednjoj utakmici je zabio Babić, ali je tu utakmicu igrao na poziciji bočnog. Bilo je i nekoliko sudačkih odluka koje su utjecale na rezultate, ali to je nogomet, to se dogodi i u Ligi prvaka. Na to ne možemo utjecati, ali moramo shvatiti da moramo ostati koncentrirani na igru i ako sudac pogriješi. Moramo se za proljeće još bolje pripremati, početi 10 dana prije svih drugih, odigrati puno prijateljskih utakmica.
Jesen su obilježili brojni izostanci. U drugom dijelu jeseni na raspolaganju niste imali pola ekipe.
– Definitivno su nam izostanci stvarali velike probleme. Velkovski je najbolji igrač, igrač bez kojeg ne možeš, igrač koji nosi kvalitetu i stvara višak. Ozlijedio je rame. Ozlijeđen nam je Belobrajić, nema nam Dragičevića, a to su nositelji igre. Zbog situacije na kraju utakmice u Munama ostali smo bez Glavana i Rončevića. Usprkos svemu tome, odigrali smo jako dobre posljednje tri utakmice. Prije no što su nas napale ozljede, imao sam 17-18 igrača na treningu, a posljednje vrijeme nas je bilo 10-11. Nije ni trening isti kad ti fali igrača, a da ne pričam o utakmici. Imali smo standardiziranu ekipu, a zbog ozljeda smo stalno morali pronalaziti neka rješenja, rotirati igrače po pozicijama. Da mi je bio Jendrašić na raspolaganju… (oporavlja se od pormetne nesreće, op.a.) Dečko ima nevjerojatan centaršut, svaki je opasan. S njegovim centaršutima, uz ovakve skakače kakve imamo, mi bi iz prekida dali golova i golova. U tom traženju rješenja nametnuo se Ante Čabrijan. Vidio sam na treninzima da igra odlično. U utakmicama je pokazao da može, a ima tek 17 godina. Jako sam zadovoljan Antom i Ivanom. Držali su stoperske pozicije na kraju jeseni, toliko se pomažu, nadopunjavaju, baš sam zadovoljan s braćom Čabrijan.
Gdje je razlog lošijih izdanja na “domaćem” terenu u Crikvenici? Kući se osvojilo tek dva boda, vani šest.
– Vjerojatno što se ne igra u Triblju. Mada smatram da je u Crikvenici ljepše igrati, imaš veći teren, možeš igrati. Rekao bi da je problem u glavama, opterećenosti rezultatom, strahom od ispadanja. Boje se igrati, boje se greške. Ako ti je stalno na pameti da ne smiješ pogriješiti, ne možeš igrati slobodno. Lijek za to je fizička sprema. Ako si fizički spreman, onda si i mentalno spreman, onda te nekih stvari nije ni strah, znaš da će snagom ispraviti eventualnu grešku. Kvalitetu imamo, moramo raditi da tu kvalitetu pokažemo. Ne samo igrom već i rezultatima.
Dobro bi došla pojačanja.
– Razmišlja se o pojačanjima, no treba vidjeti koliko je realno. U nižim ligama velik se novac daje nekim dečkima. To nije realno. Znam da postoje ljudi poput Bogolina u Opatiji ili nekad Prpića u Crikvenici koji daju svoj novac, ali se pitam odakle nekim klubovima toliki novac da plaćaju igrače 700-800 eura u nižim ligama. Za mladog igrača nije dobro kad dobije takav novac. Pa to je plaća. I onda kad dođu u trideset i neku godinu, kad više ne mogu igrati, a nisu ništa radili deset godina, dolazi do problema. Ne u nogometu već u životu. U moje vrijeme klubovi su igračima nalazili posao. Znam da su danas neka druga vremena i da je to teže, ali to je puno bolja opcija za mladog čovjeka. U Turbini po tom pitanju ispravno razmišljaju, klupsko vodstvo je vrlo realno u vođenju kluba i to je sigurno vrijednost Turbine.