Bez obzira što više nema svog Primorca, Šmrika je najnogometnije mjesto u primorju

Malo mjesto s niti tisuću stanovnika može se pohvaliti s čak desetoricom nogometaša.  Na sto stanovnika jedan registrirani seniorski nogometaš. To nema nitko  

ŠMRIKA Kada bi netko crtao nogometnu kartu Primorsko-goranske županije imao bi posla. Trebalo bi ucrtati 32 mjesta u kojima se živi za nogomet, u kojima se svakoga dana trenira, a svakog drugog vikenda igraju utakmice. A kad obiđe sva ta mjesta, trebao bi posjetiti najnogometnije mjesto u županiji. Šmriku. Otkud sad Šmrika najnogometnije mjesto? Nema ni kluba. Nekad je imala svoj Primorac. Posljednju ligašku sezonu u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji Primorac je odigrao 1988./89. Do lani je Primorac imao jednu ekipu u omladinskoj ligi. Trenutno se na igralištu nogometu uči pet-šest predškolaca iz Šmrike. Danas je Primorac samo nogometna uspomena.
Ako nogomet čine klubovi, još ga više čine nogometaši. I po svojim nogometašima je Šmrika najnogometnije mjesto.
Mala Šmrika, s niti tisuću stanovnika, može se pohvaliti s čak desetoricom registriranih seniorskih nogometaša koji igraju u tri lige i četiri kluba. Na sto stanovnika jedan nogometaš. To nema nitko.
Za Kraljevicu igraju Matija Čabrijan, Lovro Matošić i Andro Zubović. Dres Turbine nose Ante i Ivan Čabrijan, Branimir Dragičević, Danijel Leoni, Moreno Maretić i Adam Rubčić. Najpoznatiji šmrički nogometaš Željko Tomić, koji je igrao i zabijao u kvalifikacijama za Ligu prvaka, zabija golove za Cres. Mogla bi Šmrika sastaviti kompletnu ekipu da tešku ozljedu nije doživio Josip Buršić. O kakvom se nogometnom “podvigu” radi, dovoljno je usporediti Šmriku sa susjednim nešto većim Jadranovom koje se može pohvaliti s tek jednim nogometašem. Kad bi Kraljevica ili Crikvenica bili nogometno produktivni kao Šmričani, morali bi postrojiti 25 odnosno 60 nogometaša.
Svih 11 spomenutih Šmričana prve nogometne korake napravili su u svom Primorcu. Igrali su za Kraljevicu, Pomorac, Crikvenicu, Orijent, Naprijed, Vinodol, Nehaj, Moslavinu. Željko Tomić u svojoj je dugogodišnjoj karijeri nosio dres 12 klubova, među njima i Rijeke i albanskog prvaka Skenderbeua. Ima Šmrika dva nogometna trenera s licencom, Tomića i Leonija. Jedno vrijeme trenerskog posla uhvatio se i Maretić. Zanimljivo je da su Željko i Moreno trenirali Čabrijane kad su zakoračili u svijet nogometa. Seniorskoj gardi treba pridodati 10-15 mladih koji igraju za omladinske pogone Pomorca, Naprijeda i Turbine.

Pitamo šmričke nogometaše jesu li se ikad prebrojali, jesu li znali da ih toliko ima. Nismo razmišljali, nikad nam nije na pamet palo, odgovoraju.
Prije mladost nije smjela, niti mogla u kafiće pa je čitavu vječnost provodila na Graji. Danas je Graja, kako Šmričani zovu svoje nogometno igralište, prazna. Neiskorišteni potencijal. Što bi u Rijeci ili Zagrebu dali da imaju takav teren na raspolaganju? Igralište u Šmriki tek je 12 minuta vožnje od centra Rijeke. Na Graji je svojedobno trenirala Rijeka, na treninge je dolazio i Hrvatski dragovoljac, a Turbina je igrala svoje domaće prvenstvene utakmice. Imala je Šmrika svoj malonogometni turnir na igralištu na kojem se po ljeti neprestano haklalo. Šmriki fali nogomet. Ima li šanse da Primorac ponovno zaživi? Svi bi htjeli, a nema nikoga da se uhvati, kažu nam šmrički nogometaši.
Pričaju nam o nogometnim legendama svog mjesta. Edo Čandrlić je bio igrač i predsjednik Orijenta. Josip Grubišić Grule, nono trojice Čabrijana, bio je igrač i predsjednik Primorca. Ivan Grubišić Čiča poznato je ime Primorca. Iako nigdje nije zapisano, Franjo Burić slovi kao najefikasniji igrač kluba iz Šmrike. Poznato ime je i Kristijan Buršić. Josin otac igrao je za Orijent, Kraljevicu, Novalju i Nehaj. Nikola Tomić, Željkov otac, trenirao je seniore i djecu Primorca.