Crikveničanin Filipović osvojio senzacionalni naslov prvaka Slovenije s Murom

Igrača Mure nogometni put je vodio od rodne Crikvenice, preko Rijeke i Juventusa do Spezije, Siene, Gorice i Brede

MURSKA SOBOTA Prvi put je Mura iz Murske Sobote osvojila naslov prvaka Slovenije. Nogometna senzacija. Mali klub osvojio je prvi naslov na spektakularan način. U posljednjem kolu trebala im je pobjeda protiv favoriziranog Maribora (15 puta prvak Slovenije) u Mariboru. I to s dva razlike. Mura je pobijedila 3:1. Nevjerojatno je da grad veličine Crikvenice slavi naslov državnog prvaka. Za trijumf je uvelike zaslužna hrvatska kolonija. Vodi ih Hrvat – Ante Šimundža, a u redovima prvaka igraju sedmorica naših igrača. Mihael Klepač, Luka Bobičanec, Matko Obradović, Marin Karamarko, Dragan Lovrić, David Đurak te 24-godišnji Crikveničanin Andrija Filipović.

Filipović je jedan od osmorice Hrvata u Muri

Nogometni put je Filipovića od Crikvenice vodio u Rijeku, Juventus, Speziu, Sienu, Goricu, nizozemsku Bredu. Lanjske veljače stigao je u Muru.
– Počeo sam igrati u Crikvenici s pet-šest godina. Sa mnom su igrali Gašparović i Njegovan. U ekipi je bio i Travaglia. Nas dvojica smo jedini potpisali profesionalne ugovore. S 11 godina sam prešao u Rijeku. U Rijeci sam igrao s Budanom iz Nehaja. Veliki talent, mogao je napraviti veliku karijeru. Sa mnom su igrali Furijan, Klapan i Lucić koji su danas u Opatiji, Fatić koji igra za Orijent, za nas su igrali Dangubić i Bagadur. Osvojili smo naslov prvaka države. Sa 17 godina sam otišao u Juventus. Lijepo iskustvo, veliki klub. Da se opet vratim u te godine, opet bi ponovio Juventus. Trener nam je bio Fabio Grosso (kao igrač s Italijom osvojio naslov svjetskih prvaka 2006. godine, op.a.). Iz te generacije dvojica igrača uspjela su doći do Serie A, ostali igraju u Serie B. Imao sam zadovoljstvo da me vodio trener Kek u prvoj ekipi Rijeke godinu dana. Lijepa sjećanja. Popričamo uvijek kad se vidimo. Danas sam presretan što za trenera imam Šimundžu, od njega se može puno naučiti. Nemam dovoljno riječi hvale za našeg trenera.

Crikveničanin je u 28 nastupa zabio 4 gola i upisao 3 asistencije

Naslov je stigao u grad koji ima stanovnika kao Crikvenica

Kako je Filipović završio u Muri?
– Nakon talijanskih epizoda igrao sam u Gorici. Ispali smo iz lige. Uz dužno poštovanje prema klubu, nisam želio igrati u drugoj slovenskoj ligi. Mura me željela dovesti. I ja sam želio u Muru, no klubovi se nisu dogovorili i tako je propao transfer. Otvorila se mogućnost da odem u Bredu. Druga nizozemska liga je fizički zahtjevna. Došao sam gore i vidio da mogu igrati ligu. Predivnih šest mjeseci. Pobijedili smo PSV-u u kupu, lijepo iskustvo. Nakon šest mjeseci desilo se što se desilo. To će ostati između mene i kluba. Pojavile su se ponude iz Slovačke i Turske, a ponovno se javila Mura. Bili su uporni i tako sam stigao u Mursku Sobotu iz drugog pokušaja, priča Filipović.

U najbolju sezonu u povijesti kluba napadač iz Crikvenice je ugradio 28 utakmica, 4 gola i 3 asistencije.
– Već je lanjska sezona bila dobra. Osvojili smo kup i plasirali se u Europu, gdje smo dogurali do 3. pretkola Europske lige i ispali od PSV-a. U Sloveniji smo cijelu sezonu dominantni, borili smo se za prvaka, pogotovo smo se pokazali posljednja tri mjeseca. Zaslužili smo prvo mjesto, igramo najljepši nogomet.

Posljednjih devet kola Filipović nije mogao pomoći suigračima.
– Zadobio sam tešku ozljedu glave na treningu. U duelu mi je pukla frontalna sinusna kost, imao sam rupu u glavi. I isti dan sam operiran, stavili su mi pločicu. Mjesec dana mirovanja sve je riješilo, nemam nikakvih posljedica. Sve je to sastavni dio nogometa, ozljede su neizbježne. Sad sam već mjesec dana u treningu. Puno su mi u oporavku pomogli roditelji i cura Janja Gomboc koja radi u klubu kao fizioterapeut. Moja obitelj, mama Jasna Cicvarić Filipović, tata Leonard i brat Ivan su bitna karika u mom životu, velika potpora. A cura? Teško da možeš naći takvu curu kao što je Janja.
Roditelji su oduvijek bili uz mene, žive u Vinodolskoj ulici. Brat dolazi kući vikendom, ide u srednju medicinsku u Rijeku i tamo je u učeničkom domu. Moja obitelj je sve davala za mene, sve činila da mi omogući treninge u Rijeci. Bez njih ne bi uspio. Prvenstveno su me odgajali da budem čovjek, a tek onda sportaš, niže zahvale as slovenskog prvaka.

Teško da možeš naći takvu curu kao što je Janja, kaže Andrija

Pripreme Mure počinju već 7. lipnja. Početkom srpnja slovenskog prvaka već čeka prvi krug europskih natjecanja. Za Muru će se navijati i u Crikvenici.

Crikvenici želim naslov

Filipović je gledao pobjedu Crikvenice protiv Cresa 6:0. Kako vam se čini Crikvenica? – Ja sam rođeni Crikveničanin. Drago mi je zbog dečki. Odlična ekipa, klapa, svaka im čast. Od starijih znam Butorca, Mazzarollija i Gašparovića. Ti dečki su vrijednost Crikvenice. Znam da će lijepo prihvatiti sve koji dođu u klub, da će se zahvaljujući njima svi osjećati kao su u klubu oduvijek. Fascinantni su rezultati Crikvenice. Volio bi da osvoje naslov. Nisu se bez veze trudili, nisu bez veze bili prvi 25 kola. Tko zna kad će opet doći prilika za naslov. Žao mi je da nije bilo mogućnosti da uđu u drugu ligu, da bar kvalifikacije odigraju.