Članovi Planinarskog društva Strilež Marija i Duško Ivančić osvojili su turski vrh, nadomak granice s Iranom i Armenijom
CRIKVENICA Nakon uspona na Elbrus (5.642 metara) koji su 2019. godine potpisali Petar Ivančić i Marko Pađen, novi uspjeh članova Planinarskog društva Strilež iz Crikvenice. Supružnici Marija i Duško Ivančić popeli su se na turski vrh Ararat koji se uzdiže 5.137 metara u nebo. Ararat se nalazi 20 kilometara od granice s Iranom, te 40 kilometara od armenske granice.
Avantura Crikveničana trajala je sedam dana, a kako su izgledali najuzbudljiviji trenuci opisuje nam Duško Ivančić. Kompletan aranžman organizirala je slovenska agencija. U grupi je bilo 18 planinara, među njima i petero članova Planinarskog društva Tuhobić iz Rijeke. Prvi let Ljubljana – Istanbul, a potom drugi let Istanbul – Igdir. Slijedi putovanje autobusom do Dogubayazita, gdje noće u hotelu.
– Sljedeće jutro krenuli smo malim autobusima u podnožje Ararata. Kreće uspon na bazni kamp na 3.200 metara. Torbe idu na konje, a mi se penjemo s ruksacima na leđima. U baznom logoru spavamo u šatorima, s nama su domaći ljudi, Kurdi, vodič i kuhar. Sve je izvrsno organizirano, na meniju svježa hrana, juha, pašta, riža, gulaš, topli čaj… Svi zajedno objedujemo u jednom velikom, zajedničkom šatoru. Sljedeći dan krenuli smo na visinski kamp, na 4.200 metara. Išli smo gore radi aklimatizacije. Sat vremena smo proveli u visinskom kampu. Osjeti se manjak kisika na tim visinama. Posljedice mogu biti nesanica i glavobolja, brzo se zapušeš. Opet se spuštamo u bazni kamp, gdje noćimo. Drugo jutro opet se dižemo na visinski kamp. Kratka noć u šatorima na temperaturama od minus jedan do dva. U jedan ujutro buđenje i doručak, a u dva kreće finalni uspon, opisuje studioznu pripremu crikvenički planinar.
Do vrha je mala hrvatsko-slovenska ekspedicija hodala šest i pol sati.
– Naporan uspon. Kako se penjemo, temperatura pada. Sat i pol do vrha, dolazimo na glečer, stavljamo dereze. Na vrhu je bilo minus šest. Vulkanski vrh je često u oblacima, a mi smo imali sreće, razišli su se oblaci, dočekalo nas je lijepo, sunčano vrijeme na vrhu. Na vrhu smo se zadržali 40 minuta i zadovoljni se spuštamo u bazni kamp.
Što planinari jedu pri takvim usponima? Koliko se vode popije u šest i pol sati uspona?
– Organizatori su nam pripremili lunch paket s čokoladom, bananama, jabukom, sokom… Radi rizika od visinske bolesti, preporučljivo je piti puno vode. Po danu smo pili četiri litre na dan. Rekao bi da je najveći problem na usponu ipak rijedak zrak. Teško se diše na tim visinama, priča Duško kojem su dosad najviši usponi bili na Alpama, na visini od 3.200 metara.
Prije no što nam otkrije sljedeće planinarske želje i izazove, iskusnog planinara pitamo koje bi staze i vrhove preporučio ljubiteljima prirode i planina.
– Sveto brdo i Premužićeva staza na Velebitu te Biokovo, kaže Ivančić koji ima jednu želju za 2025. godinu, a zove se uspon na Kilimanjaro.
