Tunere na lokacijama Valentin i Školjić “lete u nebo”, visoke su 20 metara, ali još uvijek niže od originala
KLENOVICA Dvije tunere vratile su se u Klenovicu, mjesto nadaleko poznato po ribarskoj tradiciji. Tunere su obnovljene prije 13 godina, no vrijeme je učinilo svoje pa se odlučilio postaviti nove tunere. Slobodno se može reći da su tunere doplovile u Klenovicu, trupci iz Šumarije Senj brodom su dotegljene iz Svetog Jurja.
Čini nam se da tunere na lokacijama Valentin i Školjić “lete u nebo”. Visoke su 20 metara. Što bi tek rekli za originalne tunere koje su klenovarskim ribarima služile za tunolov. Bile su visoke 30 metara, kaže nam gradonačelnik Novog Vinodolskog, Klenovar Tomislav Cvitković. Inače, Klenovica je imala tri tunere. Jedna se nalazila u uvali Žrnovnica. Grad Novi Vinodolski sudjelovao u podizanju tunera samo u segmentu gdje su se koristili strojevi. Trupci su donacija, a uvijek složni Klenovari su u podizanje tunera uložili svoj dobrovoljni rad.
Danas su tunere simbol mjesta, turistička atrakcija, no nekad je život Klenovara bio vezan uz more. Živjelo se od ribarstva i pomorstva, uz zidarstvo i stočarstvo, sve do 60-ih godina 20. stoljeća. Tunolov je bio najvažniji način ribolova ovog područja sve do 1963. godine, kada tunolovke-stajaćice prestaju s radom. Tuna se solila u zaleđu: Ledenicama, Brezama, Bribiru i Zabukovcu i predstavljala je važnu namirnicu u prehrani ljudi na ovom području. Rekordan ulov zabilježen je u jesen 1943. godine, kada je ulovljeno četiri tisuće tuna težine tri do pet kilograma odnosno ukupno 15 tona tune.
Ribari Klenovice bili su heroji svog vremena. Klenovari su zaslužili Plavu vrpcu Vjesnika za spasilačke pothvate u Podvelebitskom kanalu, u noći s 4. na 5. srpnja 1982. godine kada je spašeno 17 ljudi. Na podvige klenovarskih ribara podsjeća i spomenik ribaru u centru Klenovice izrađen prema liku ribara Nikice Cvitkovića koji je još za života postao legenda.