Dvadesetak članova HVIDRA-e Crikvenica okupilo se na tradicionalnom druženje povodom Dana državnosti u svojim prostorijama u Triblju
TRIBALJ Dan državnosti čestita HVIDRA Crikvenica s Tribaljskog jezera. Dvadesetak članova HVIDRA-e Crikvenica okupilo se na tradicionalnom druženje povodom Dana državnosti u prostorijama uz Tribaljsko jezero koje im je ustupio HEP.
Da im je netko 30. svibnja 1990. godine pričao što će proći u borbi za slobodnu Hrvatsku, vjerojatno bi pomislili da gledaju neki ratni spektakl iz Drugog svjetskog rata ili Vijetnama. Prije 31 godinu rođena je hrvatska država, no pitanje je bi li opstala da domoljubi poput njih nisu stali u obranu domovine. Kad se nađete se suborcima teško je zaboraviti rat, teške i krvave dane, ali i dane ponosa i slave. Uz Tribaljsko jezero danas su sjedili uglavnom 60-godišnjaci. Bilo je i 50-godišnjaka, oni su krenuli rat kao golobradi mladići. Slušaš priče… Ležao sam ranjen 12 sati, u potpunom mraku, u šumi i čekao u neizvjesnosti jutro. Tko će me prije naći? Moji ili njihovi? Drugi je vidio pogibiju suborca. Pao je dvadesetak koraka ispred mene. Minobacači. Dohvatili su nas u šumi, geleri su se razbijali o krošnje i o nas. Treći će se sjetiti kako su poginulog suborca, kojeg je granata izravno pogodila, prepoznali tek po satu. Ništa drugo nije ostalo. Sjećaju se i ranjenog suborca koji im je rekao: nemojte me ostavljati, ubijte me. Sjetit će se i desetak Senjana koji su im spasili živote. Nisu imali maskirne uniforme kao mi, nosili su neke zelene uniforme. Nitko nije imao kape, svi crne marame oko glave. I crne puške. Samo su prošli pored nas i nakon nekog vremena utihnula su tri minobacača koja su tukla po nama.
Ide priča. A oni s pravom slave Dan državnosti. Tko ima veće prava od njih? Mislimo, slaviti. Njihova prava uzeli su neki drugi. Njih je sve manje, kaže predsjednik Davor Pavičić. Nekad je crikvenička HVIDRA, koja okuplja ranjene branitelje s područja Crikvenice, Novog Vinodolskog i Vinodolske općine, imala stotinjak članova, danas pedesetak. Dio se povukao u sebe, a dio je zauvijek otišao. No, danas se ipak slavilo. Domovina za koju su krvarili danas ima rođendan.