Kćer Dijana sa suprugom Ervinom čuva ime i tradiciju restorana u istoj kući u Basaričekovoj. Ispričala nam je kako je radio jedan od prvih privatnih restorana u Crikvenici
CRIKVENICA U memoriji starijih Crikveničana još uvijek emocije i uspomene budi spomen restorana Bego. Ove godine navršava se 50 godina kako je otvoren jedan od prvih privatnih restorana u Crikvenici. Bile su to godine u kojima je Crikvenica slovila kao prestižno turističko mjesto na Jadranu. Samo godinu dana nakon otvaranja restorana Bego Crikvenica je od Turističkog saveza Hrvatske (preteče Hrvatske turističke zajednice) dobila priznanje Sunčani sat kao najuspješnije turističko mjesto u Hrvatskoj. Kakav status Crikvenice, takvi i gosti restorana Bego u Basaričekovoj ulici. Restoran Bego zatvorio se 1991. godine, kada je krenuo Domovinski rat. Turizam je preko noći nestao, a njegovim nestankom i gosti restorana. No, ime Bego nije nestalo. Tradiciju i ime čuvaju apartmani Bego smješteni u istoj kući koja još uvijek čuva i kuhinju restorana. Posao vode Begina kćer Dijana Lukšić i njen suprug Ervin.
– Tata Džemal je jako mlad došao u Crikvenicu iz Gračanice. U Crikvenici je završio građevinsku školu, no nikad se nije bavio građevinom. Moju mamu Štefaniju, koja je rođena Sopaljka, upoznao je na ulazu u kino, gdje je kidao ulaznice. Prvi svoj restoran otvorio je na Šilu 1967. godine, odmah uz pristanište trajekta. Onda je uzeo buffet Sport, gdje je danas Školjka i pripremao sardelice, lignje, mrkač salate… Potom je otišao u Švicarsku, počeo je graditi kuću i otvorio restoran Bego 1976. godine. Sjećam se da je bilo puno posla. Tata je najviše radio s ribom. Dizao se u četiri ujutro, odlazio u Rijeku i direktno kod ribara kupovao ribu. Već u šest sati bi se vratio kući. 
U restoranu smo radili nas četvero iz obitelji, angažirali smo rodbinu kad je trebalo. I još je trebalo radnika. Preko ljeta je u svakom trenutku radilo desetak ljudi u restoranu. Moram se sjetiti ljudi koji su činili restoran boljim i davali sve od sebe. To su konobar Stipe Čačić, pokojna kuharica Anka Mandekić, poznati crikvenički kuhar, također pokojni, Vlado Ivančić, kuharica Kaja Udovičić, pokojna Katica Kostrenčić i mnogi drugi koji su bili dio naše obiteljske priče, priča Dijana.
U restoran su dolazili kvalitetni gosti.
– Već se znalo da oko 17-18 sati Nijemci dolaze na šnicle. Talijani, vrlo kvalitetni gosti, dolazili su na ribu oko 22 sata. Izmijenile bi se tri garniture gostiju u večernjim satima. Pamtim Zagrepčane kao iznimne goste.
Restoran Bego radio je cijele godine.
– Sjećam se dočeka Nove godine, vjenčanja, proslava Dana žena. Sjećam se kako su dužnosnici u onom sistemu poluskrivečki dolazili na bakalar na badnjak. Takva vremena, sjeća se Begina kćer koja će dodati da je tata otvorio prvi fast food na crikveničkom području, u lokalu na Strossmayerovom šetalištu.
Mama Štefanija je umrla 2004. godine, tata Džemal 2010. godine. Kuća je jedno vrijeme bila prazna, a apartmani su otvoreni 2017. godine. I čuvaju ime Bego i uspomenu na restoran.
Ne propustite vijesti iz našeg kraja – označite nas kao preferirani izvor i naši će vam se članci češće prikazivati na Googleu.