Judo je hit u Crikvenici

Klub Hero okuplja 66 djece, od drugog do šestog razreda. Među njima je 40 vrtićaraca

CRIKVENICA Vjerojatno će mnoge začuditi da je judo na vrhu popisa sportova koje su prigrlili crikvenički vrtićarci. Uglavnom su u Hrvatskoj u prvom planu loptački sportovi. Svaki zašto ima svoje zato, a tajnu uspjeha juda otkrio nam je trener Fabian Miculinić koji do prije nekoliko godina nije niti sanjao da će raditi u Crikvenici i da će judo postati crikvenički sportski hit.

Judo klub Hero okuplja 66 djece, od drugog do šestog razreda. Među njima je 40 vrtićaraca podijeljenih u dvije grupe. Stariju čine predškolci, a mlađu oni najmlađi. Mali podvig je okupiti 66 djece u judo klubu u relativno malom mjestu. A veliki podvig je sve to učiniti u samo godinu i pol.
– Judo je uz gimnastiku sport koji je najprimjereniji najmlađem uzrastu. Djeca kad odrastu biraju sport kojim se želi baviti, ali je sigurno dobro nekoliko godina baviti se judom jer se u ovom sportu velika pažnja poklanja bazičnoj koordinaciji koja je u ovoj dobi najpotrebnija, a dobra je podloga za kasnije bavljenje svim drugim sportovima. Mnogi odabiru judo upravo zbog spomenutog, a poslije im se svidi i ostanu u judu. Treba napomenuti da je malo sportova kojima se mogu baviti djeca od četiri godine, a judo je među njima. Radimo puno gimnastičkih elemenata na treningu jer je gimnastika jedan od sportova primjerenih najmlađima.

Još je nešto bitno kod nas u klubu. Imamo individualan pristup, svakom malom judašu poklanjamo istu pažnju. Ne funkcioniramo kao grupni sportovi, gdje će oni najbolji najviše igrati, a oni drugi biti u drugom planu, što automatski znači da će se im se posvetiti manje pažnje nego onima najboljima. Vodimo se logikom da odgajamo ljude, a ako netko uspije u sportu, to je samo plus. Nije cilj kluba selektirati, da budemo prvaci države. Cilj je sport za sve. I zadovoljstvo djece i roditelja. Imali smo pokazni trening u velikoj dvorani, roditelji ostanu iznenađeni kad vide svoje dijete. Znate što bi meni bio najveći uspjeh kluba? Da jednog dana dijete koje je poniklo u klubu, završi fakultet, vrati se u klub i radi kao trener, objašnjava Miculinić.

Judo se trenira u maloj dvorani gradske sportske dvorane, tri puta tjedno. Ponedjeljkom, srijedom i petkom. Svaka grupa je na tatamiju po sat vremena. Koliko je judo postao popularan, svjedoči činjenica da klub ne može prihvatiti svu zainteresiranu djecu. Formirana je lista čekanja za upis u klub. Koje poteze treba povući da bi se upisala sva zainteresirana djeca iz Crikvenice i okolice?
– Za veći broj djece trebalo bi nam još termina, a i ja bi se trebao množiti s dva. Ujutro radim u dječjem vrtiću Rijeka, vodim sportski program, a poslijepodne sam s djecom u Crikvenici. U nekoj budućnost mi je plan u potpunosti se posvetiti se judu. Zasad, za godinu i pol su tri grupe taman. Nema puno klubova u Crikvenici s tim brojem djece.

Fabian će istaknuti specifičnosti juda.
– Judo je vještina u kojoj je jako bitno poštivanje. Nakon borbe, prva stvar je čestitati protivniku. Nema slavlja i vike. Volim jako sve sportove, ali moram reći da je u judu prisutan sasvim drugačiji odnos u usporedbi s drugim sportovima. Kad djeca dođu u prvi razred, krenu na natjecanja. Neka djeca žive za natjecanja, a netko tko nema afiniteta za natjecanja, posveti se stjecanju pojasa. I to je apsolutno u redu. Njihov cilj nisu pobjede već crni pojas, a za to je potrebno steći određene vještine. Imamo velik broj djevojčica, uglavnom nisu ljubiteljice natjecanja. I judo im daje izbor, kaže Fabian koji je završio Kineziološki fakultet i paralelno trenirao judo i rukomet.

Zanimljiva je priča kako je judo postao hit u Crikvenici.
– Trenirao sam rukomet od najmlađih dana. Poslije paralelno rukomet i judo. Kad sam upisao fakultet, više me vuklo ka treneru rukometa. No, judo mi je ponuđen kao prvi posao. Krenete raditi s malom djecom i zaljubite se u judo i rad s djecom. Osam godina radim kao trener u judu. Najprije sam radio u Zagrebu, u Zagrebačkoj judo školi. To je bio klub od 600 klinaca i bio je plan ostati tamo jer sam zaposlen na puno radno vrijeme. No, stigla je korona. Kao klub odnosno udruga nismo dobivali nikakve poticaje, dvorane su ostale najdulje zatvorene, nije se moglo raditi. I onda je krenulo razmišljanje. Vratio sam se u Bribir i tako pokrenuo školu juda u Crikvenici, priča Fabian.