Kako utječete na potrošnju vode u svijetu? Provjerite kakav je vaš vodeni otisak!

Što je to vodeni otisak? Taj je pojam relativno novijeg datuma, a u sebi objedinjuje ljudske aktivnosti i upotrebu vode. Edukacijom o vodenom otisku doznat ćete što sve čini potrošnju vode i kako možemo doprinijeti njezinu smanjenju.

Prosječna potrošnja vode u hrvatskim kućanstvima po pojedincu iznosi oko 150 litara na dan. Za Rijeku i riječki prsten ta se brojka kreće oko 130 litara na dan. Voda koju svakodnevno trošimo nije samo ona koju izravno koristimo (primjerice za održavanje osobne higijene, ispiranje vodokotlića, kuhanje, čišćenje, pranje, održavanje kućanstva i okućnice), već i „nevidljiva“ voda koju trošimo, a da toga nismo ni svjesni. Riječ je o virtualnoj vodi koja je sadržana u svemu što svakodnevno koristimo, kupujemo, prodajemo ili jedemo. Potrošnju virtualne vode uvelike definira područje na kojem živimo, kao i naš životni stil i standard, ustaljene navike i svakodnevne potrebe. Ta neizravno utrošena voda,  kao i ona koju smo izravno upotrijebili, dio je našeg vodenog otiska – našeg osobnog vodenog potpisa.

Arjen Hoekstra

Koncept vodenog otiska razvio je znanstvenik Arjen Hoekstra s nizozemskog Sveučilišta Twente 2002. godine. On je zajedno sa stručnjacima iz UNESCO-a izračunao prosječnu količinu vode u pojedinim proizvodima. Svrha vodenog otiska je ukazati na potrebu racionalnog i učinkovitog korištenja vode kao količinski ograničenog i nezamjenjivog prirodnoga resursa. Koncept vodenog otiska nudi drugačiji, novi pogled na svjetsku potrošnju vode temeljenu na održivijoj, pravednijoj i učinkovitijoj upotrebi vode. Osim što promovira vodeni otisak, mreža vodenih tragova čiji je Arjen suosnivač, nudi i internetsku platformu za razmjenu znanja i inovacije za više od stotinu partnera (nevladine organizacije, akademske zajednice i donatore) i savjetuje kako smanjiti potrošnju „nevidljive“ vode u svakodnevnom životu.

Riječka voda

Međunarodna neprofitna organizacija Mreža vodenih tragova (Water Footprint Network) definira vodeni otisak kao mjeru količine vode koju ljudi koriste ili konzumiraju. Vodeni otisak pojedinca, zajednice ili tvrtke pokazatelj je održivosti, a definira se kao ukupan volumen ili količina slatke vode koja se koristi u proizvodnji dobara i usluga koje konzumira pojedinac, zajednica ili tvrtka. S tim u skladu vodeni se otisak može izračunati za pojedinačni proces, proizvod ili uslugu, kao i za riječni sliv, vodonosnik ili multinacionalnu kompaniju. Posebno su zanimljivi izračuni koji se provode na razini nacija. Prema dostupnim podacima vodeni otisak Hrvatske iznosi oko 1688 kubičnih metara po stanovniku godišnje. Ta se brojka širom svijeta uvelike razlikuje i direktno je povezana s prehrambenim navikama stanovnika pojedinog geografskog područja (s potrošnjom i uzgojem mesa), kao i s klimatskim pojasom u kojem se zemlja nalazi zbog potrebe za navodnjavanjem pri uzgoju biljaka. Usporedbe radi vodeni otisak SAD-a, kao najvećeg svjetskog potrošača vode, iznosi oko 2500 metara kubičnih po stanovniku godišnje, Australije i Kanade oko 2350, Japana 1100 te Kine 700 metara kubičnih po stanovniku godišnje.

Unutarnji vanjski vodeni otisak zemlje

Ovdje je svakako zanimljivo razlikovati unutarnji i vanjski vodeni otisak zemlje. Unutarnji predstavlja količinu vode koja se koristi iz domaćih vodnih resursa, dok vanjski čini količina vode koja se koristi u drugoj zemlji za proizvodnju robe i usluga koje su uvezene i korištene od strane ljudi iz druge zemlje. Stoga je pri izračunavanju vodenog otiska pojedine zemlje važno uzeti u obzir međunarodni virtualni protok vode koji ulazi i izlazi iz zemlje. S time u skladu, zemlje s malim uvozom gotovo da i nemaju vanjski vodeni otisak (npr. Malavi i Sudan).  Usprkos vodnim bogatstvima, hrvatski vodni otisak izrazito je visok iz razloga većeg uvoza dobara (a time i virtualne vode) od njihovog izvoza. Općenito gledajući, 40% vodenog otiska Europe nalazi se izvan njezinih granica.

Kako bismo bolje pojasnili značenje vodenog otiska poslužit ćemo se jednostavnim primjerima. Vjerojatno ste već čuli koliko je vode potrebno za proizvodnju prehrambenih proizvoda koji nam se redovito nađu na tanjuru. Primjerice, za proizvodnju kilograma mesa potrebno je između 5 tisuća i 20 tisuća litara vode, za jednu šalicu kave oko 140 litara vode, za kilogram pšenice između 500 i 4 tisuće litara, a za kilogram svima nam drage čokolade čak 17 tisuća litara vode. No, kako sam rekao ranije, voda se koristi u proizvodnji svega što koristimo, pa čak i odjeće. Uzmimo samo obične traperice i majicu. Od uzgoja pamuka do procesa bojenja, na jedan par traperica i jednu majicu može se utrošiti čak 20 tisuća litara vode. Svakako je zanimljivo istaknuti i da je za proizvodnju jednog mobitela potrebno 912 litara vode, a za proizvodnju osobnog računala 4000 litara vode. Kako jedan list A4 papira zahtijeva čak 10 litara vode, savjet je ispisati samo ono što je doista nužno.

Ograničene zalihe

Znamo da su zalihe pitke vode na zemlji ograničene te je upravo iz tog razloga važno postaviti pitanje možemo li, i na koji način, smanjiti potrošnju vode i sačuvati njezine neprocjenjive zalihe. I tu u priču ulazi vodeni otisak. Upravo dajući vrijedne informacije o potrošnji vode na različitim razinama, vodni otisak pomaže nam postaviti prava pitanja, kako sebi, tako i donosiocima politika, predstavnicima vlasti i kompanija. Pitanja poput: “koliko proizvodnja pojedine kompanije ovisi o vodi”; “koliko su učinkoviti zakoni i pravne regulacije koje štite naše vodne zalihe”; koliko su sigurne i održive naše zalihe hrane i energije“ i “mogu li ja učiniti nešto kako bih smanjio svoj vodeni otisak i pomogao u održavanju vodnih zaliha kako za ljude tako i za prirodu”?

Voda je obnovljivi, ali ograničeni resurs. Na zemlji se danas nalazi ista količina vode kao i u doba kada su njome hodali dinosaurusi. Kako raste ljudska populacija, jača i pritisak na zalihe pitke vode. Ono što dodatno pojačava ovaj pritisak je zagađenje, ali i razlika u dostupnosti pitke vode u različitim dijelovima svijeta i tijekom različitih godišnjih doba. Posebno zabrinjava činjenica da u mnogim dijelovima našeg planeta ljudi koriste više vode nego što zemljina prirodna ograničenja mogu podnijeti ili održati.

Što možemo učiniti

Što dakle možemo učiniti? Za početak, možemo odvojiti nekoliko minuta i izračunati svoj vodeni otisak na internetskom kalkulatoru dostupnom na www.watercalculator.org, putem kojeg možemo saznati na koji način možemo smanjiti svoj vodeni otisak, ali i naučiti nešto o sebi i svojim navikama.

Vodeni otisak pojedinca predstavlja ukupnu količinu vode koja je potrebna za proizvodnju svih dobara i usluga koje pojedinac konzumira. Time vodeni otisak objedinjuje izravnu i neizravnu potrošnju. Izravna potrošnja vode je ona koju pojedinac izravno koristi unutar i izvan kućanstva (npr. za tuširanje, kupanje u kadi, na umivaoniku, sudoperu i vodokotliću, za pranje posuđa i odjeće, potrošnju sive vode, zalijevanje zelenih površina, pranje automobila, punjenje bazena, korištenje kišnice i dr.) dok je neizravna potrošnja vode ona koja se utrošila za proizvodnji dobara i usluga koje je pojedinac koristio ili konzumirao (npr. za hranu, transport, potrošnju energije, industrijske proizvode i ostale svakodnevne potrebe).  Ta neizravno utrošena voda koja je „skrivena“ u proizvodima, uslugama i procesima koje svakodnevno koristimo, poznata je i pod nazivom virtualna ili ugrađena voda. Koncept virtualne vode razvio je 1993. godine britanski geograf John Anthony Allen, potaknut istraživanjima koje je provodio na afričkom kontinentu.  Za svoj je istraživački rad pod nazivom „Virtualna voda“ 2008. godine osvojio glavnu nagradu na Svjetskom danu vode u Stockholmu.

Allen je zaključio da usprkos konstantnoj borbi s nestašicom vode, afričke države pogođene vodenim stresom mogu zadovoljiti svoje potrebe za hranom, odjećom i drugim proizvodima zahvaljujuću uvozu iz vodom-bogatih zemalja. Naime, globalna trgovina robom omogućila je zemljama s ograničenim vodnim resursima da se oslone na vodne resurse drugih zemalja. Vodeni otisak se za trgovanje hranom i drugim proizvodima na međunarodnoj razini prati u obliku virtualne vode. Time se povezuje vodeni otisak proizvodnje s vodenim otiskom potrošnje, neovisno o tome gdje se oni pojave. Danas je potreba za virtualnom vodom golema. Kako bi smanjile opterećenje svojih vodnih resursa, zemlje koje si to mogu financijski priuštiti nerijetko uvoze proizvode koji intenzivno koriste vodu i svoje gospodarstvo usmjeravaju se na izvoz dobara i usluga koji zahtijevaju malu potrošnju vode. Virtualna voda postala je važan resurs, a virtualna trgovina vodom sveprisutna.

Održive odluke

Podaci o vodenim otiscima pojedinih proizvoda, usluga i procesa danas su sve dostupniji. Upravo uzimajući u obzir te podatke, svako na svojoj mikro-razini može pomoći očuvanju vode. Smanjenje osobnog vodenog otiska možemo postići  promjenom prehrane i pripreme hrane, racionalnijom upotrebom vode unutar i izvan kućanstva te kontroliranom potrošnjom vode za dobivanje energije. Primjerice umjesto da prilikom pripreme hrane pustimo vodu da nekontrolirano otječe, možemo je povremeno zatvoriti ili instalirati slavinu s niskim protokom vode na sudoperu. Nadalje hranu se preporuča kuhati u što manje vode te vodu iskorištenu za ispiranje voća i povrća ponovno upotrijebiti za zalijevanje vrta ili kućnih biljaka. Vodeni otisak možemo smanjiti i konzumacijom mesa nižeg vodnog otiska (primjerice piletine i svinjetine) ili konzumacijom manjih količina mesa. Dakako, svoj vodeni otisak možemo uvelike smanjiti ukoliko iz prehrane u cijelosti ukolnimo meso i prerađenu hranu ( poput gotove smrznute hrane, slatkiša i gaziranih sokova). Također, preporuka je i da se što je više moguće smanji količina otpadne hrane jer hrana koja završi kao otpad također znači gubitak vode. Svakako, važno je i da unutar kućanstva osiguramo vodonepropusnost slavina, toaleta i uređaja te da u cilju smanjenja upotrebe fosilnih goriva što je češće moguće pješačimo, bicikliramo ili koristimo javni prijevoz. Ovo su tek neke od preporuka, a lista onoga što možemo učiniti svakako je mnogo šira. U njoj svatko može naći način da da svoj osobni način doprinese očuvanju vode.

Racionalizacijom kupovnih navika i načina prehrane, donoseći promišljenije i održivije odluke, ne doprinosimo samo očuvanju izravno nam dostupne vode, već i zaštiti vode koja je zbog naših potrošačkih potreba i navika utrošena u nekom drugom dijelu svijeta, zemljama koje su možda već pogođene nestašicom vode. No, naravno nije sve na nama kao pojedincima. Način na koji se proizvodi koje konzumiramo i koristimo proizvode također utječu na vodeni otisak. Iz tog razloga možemo nastojati potaknuti kompanije da otkriju svoj vodeni otisak i održivost svojih proizvodnih procesa te ih potaknuti na održivije i odgovornije raspolaganje vodom. U svakom slučaju, možemo iskoristiti svoje demokratsko pravo i od nadležnih nacionalnih tijela zatražiti donošenje zakona i regulativa koje će osigurati stabilnije, održivije i odgovornije korištenje vode.

 

error: Content is protected !!