Otkrijte kako je jednostavna i skromna drvena barka, kvarnerska pasara izgradila obalu, te dobila šansu za novi život u eri stakloplastike
Između modernih jedrilica i prebrzih glisera, na vezu hirovitog jadranskog zaljeva pažnju će uvijek privući jedna tradicionalna drvena barka vitkog stasa. To je kvarnerska pasara (ili kajić). Bez ove skromne brodice, pomorska baština i život uz more nekada i danas bili bi nezamislivo drugačiji. Otkrivamo kako je ovaj težački alat kroz povijesni inženjerstvo i gradnju od autohtonog drva postao bezvremenski simbol Kvarnera, piše portal sa sjedištem u Bribiru V1 Travel Corner.
Pasara je tradicionalno bila drvena barka. Za razliku od guca – koji je također tradicionalna kvarnerska barka – pasara nije simetrična. Ona ima oštru, zašiljenu provu i potpuno ravnu, odrezanu krmu – krmeno zrcalo. Zašiljeni pramac omogućavao joj je da sigurno reže valove. Ravna krma omogućavala je ribarima da lakše izvlače mreže iz mora, bez opasnosti od prevrtanja. U kasnijim vremenima ravna krma omogućila je lako montiranje vanbrodskog motora, a time i novu popularnost i novi život tradicionalne barke.
Kvarnerske drvene pasare dužine su od 4 do 6 metara. Često su imale kraću prednju palubicu – škaf. Ona je služila za zaštitu ulova i opreme od mora, ali i kao stabilno mjesto za ribara koji je na pramcu stajao s ostima i feralom za noćni ribolov. Tradicionalne pasare gradil su se od autohtonog drveta. Za kostur – rebra i kolombu koristio se hrast ili murva, a za oplatu – boke – jela ili bor su bili idealni.
Pasara – alat ribara i težaka
Pasara nije bila statusni simbol, već neophodan, težački alat. Služila je za priobalno ribarenje vršama, parangalima i mrežama. Također je često bila jedino prijevozno sredstvo prema otocima i izoliranim mjestima duž obale do kojih nije postojala cesta. Danas je takvih mjesta malo – ako uopće, ali nekada, prije nego što je Jadranska magistrala povezala obalu i prije nego što su uvedene redovite linije prema otocima, pasara je služila za prijevoz ljudi, janjaca, ogrijevnog drva, grožđa, maslina i građevinskog materijala. Dakle, svega potrebnog za život.
Prije pojave motora, pokretala su je isključivo teška vesla i skromno oglavno – u obliku nepravilnog trapeza – ili latinsko – trokutasko – jedro. Ribari i težaci morali su imati golemu snagu, ali i dobro poznavanje vremenskih prilika za sigurnu plovidbu hirovitim Kvarnerskim zaljevom. Znanje o oblacima, tlaku i vjetrovima prenosilo se generacijama puno prije nego što su vremenske prognoze postale točne i široko dostupne.
Kako je pasara evoluirala od Tomosa 4 do Kvarnerplastike…
Tako skromna barka spremno je dočekala 20. stoljeće, modernizaciju, industrijalizaciju i razvoj – izvanbrodskih motora. Njezina ravna krma bila je idealna za montažu motora. Legendarni Tomos 4 u kombinaciji s pasarom postao je simbol ljetnih večeri na Kvarneru. Plovidbu je učinio bržom, a time i sigurnijom, dostupnijom i puno lakšom.
Sedamdesete godine prošlog stoljeća donijele su novi korak u evoluciji pasara. U riječkoj tvornici Kvarnerplastika počele su se proizvoditi pasare od – plastike. Lakše za održavanje i puno, puno jeftinije od drvenih srodnica, demokratizirale su more. Modele Vega i Učka i danas možemo vidjeti u lučicama uzduž Kvarnera.
Međutim, ni tu nije kraj. Novi trend donijelo je 21. stoljeće, težnju za očuvanjem izvorne baštine. Tako danas ponovo ulaze u modu drvene pasare. Iako se po brojnosti ne mogu mjeriti s onima od plastike, drvene pasare redovito sudjeluju na regatama tradicijskih bark, a lokalne udruge posvećene očuvanju baštine i preostali kalafati prenose znanje gradnje, popravka i izradi i korištenju jarbola i jedara na mlađe generacije.
Uza sve to možemo reći da će pasare – i drvene i one izgrađene od plastike – još dugo, dugo ploviti Kvarnerskim zaljevom, stvarajući prepoznatljive slike i prizivajući u misli mir svitanja na moru, tišinu toliko potrebnu suvremenom svijetu.
FOTO Goran Zaborac