Kapetan Bugarin, s tri desetljeća iskustva u spašavanju u Velebitskom i Vinodolskom kanalu, osvrnuo se na sezonu, ali i upozorio na opasnosti i greške
SENJ Prvi dani rujna najava su mirnijeg perioda godine za djelatnike Lučke kapetanije Senj koja pokriva 47 nautičkih milja obale, od Bunice do punte Mandalina kod Starigrada. I to ne bilo kakve obale. Tih pedesetak milja dom su bure koja jamči da će svakog ljeta biti prilično posla za spašavatelje.
Upravo su traganje i spašavanje na moru prioritet kapetanije sa sjedištem u Senju u kojoj je, uključujući i tri ispostave (Jablanac, Karlobag i Novalja) zaposleno 13 djelatnika. Da posla ne nedostaje svjedoči podatak da je na spomenutom području registrirano oko četiri tisuće plovile, a da im ljeti treba dodati još oko tisuću i pol plovila stranih zastava. Posao je lakši zahvaljujući obnovljenoj floti u protekle dvije godine. Lučka kapetanija Senj na raspolaganju ima tri moderna plovila, specijalizirana za spašavanja. Na vezu su u Senju, Svetom Jurju i u Karlobagu.
– Tijekom ove godine obavili smo 17 akcija traganja i spašavanja. Uglavnom se radi o strancima. Spašeno je 30 osoba. Imali smo dvije preminule osobe (Portugalac i skuteraš na Pagu) i jednu koja se vodi kao nestala (drugi Portugalac). Najviše spašavanja imamo na potezu od Novog Vinodolskog prema Senju i Svetom Jurju. Spašavanja i traganja uglavnom su rezervirana za ljeto, zimi možda imamo jedno do dva spašavanja, analizira sezonu lučki kapetan Nenad Bugarin koji je svoje prvo spašavanje imao još 1993. godine, kada je žena koja ljetovala u kampu u jednom danu ostala bez sina, muža i brata.
Ove godine dogodila se tragedija s Portugalcima koja se ne može svesti pod klasična stradavanja na moru, no u proteklih tridesetak godina u prosjeku se svake dvije godine izgubi jedan život na području koje nadgleda Lučka kapetanija Senj.
Nakupio je kapetan Bugarin iskustva u više od tri desetljeća. I svega vidio. Kada je riječ o spašavanjima u Vinodolskom i Velebitskom kanalu, uvijek je glavna tema bura.
– Od prvog daška bure do bure orkanske snage imate pola sata vremena da se sklonite. Po škuroj buri još je kraći interval. Nautičari koji dolaze niz godina na naše područje već su se educirali i ne spadaju u kriznu skupinu. Možda najmanje problema imamo s klasičnim nautičarima. Problem su trendovi koji su se mijenjali kroz godine i nosili svoje opasnosti. Nekad smo najviše spašavali turiste na luft madracima. Onda su došli kajaci i windsurferi. Danas su problem supovi koji su vrlo prihvatljivi po cijeni i roditelji ih masovno kupuju djeci. Ljudi kupe sup i svladavaju vještinu na moru, nisu stigli kod nas obučeni, uglavnom ne znaju veslati. I kad krene bura, neoprez može biti opasan, upozorava kapetan Bugarin dodajući da opreza nikad dosta.
Niti iskustvo nekad nije presudno, ne jamči da će se nautičar othrvati buri.
– Nikad nismo našli čovjeka koji je ljetovao u Senju 30 godina i jako često gliserom odlazio na more. Dobro je poznavao akvatorij, znao je što znači bura. Jednom ga je prevarilo. I po buri se može ploviti, ali je umijeće procijeniti mogućnosti plovila, znati što možete s plovilom po buri, objašnjava kapetan Bugarin.
Nekad se razlika između života i smrti može sakriti u jednom metru.
– Prije tri godine dobili smo dojavu da je domaći čovjek krenuo spašavati turista. Ja sam se zaputio magistralom do lokacije, a posada Lučke kapetanije je isplovila brodom. Naime, često pri spašavanju pomaže navođenje s neke više pozicije. Brod je nizak, nekad je zbog valova i morske prašine teško s broda uočiti ljude ili plovilo koje treba spašavati. I tada posadi spašavatelja puno vrijedi navođenje s povišene pozicije. Domaći čovjek je došao do turista, ali ne mogu se probiti kroz buru prema obali. Gledam kako im fali metar da uđu u bonacu, ali ne mogu izveslati taj metar. To je izgledalo nevjerojatno. U jednom trenutku iščeznuli su s horizonta. No, locirao sam njihovu poziciju po punti i posadu s broda kapetanije usmjerio prema poziciji. Na kraju je sve dobro završilo, no da nije bilo čovjeka koji nas je alarmirao i broda koji je isplovio, tko zna kako bi završilo. Možda bi domaći čovjek koji je krenuo spašavati turista nestao zajedno s njim zauvijek u moru. Kad god možemo, koristimo domaće ljude da nas usmjere. No, naše posade već imaju iskustva i znaju gdje “njuškati” u spašavanjima.
U akcijama se naleti na svakakve situacije.
– Jednom prilikom krenemo spašavati surfera, a on ne želi da ga spašavamo jer je mislio da će morati platiti spašavanje. I mi po toj prijetećoj buri moramo nagovarati surfera da ga spasimo, sjeća se kapetan Bugarin koji će otkriti još jednu zanimljivost.
– Naši ljudi koji žive na moru, koji znaju more, ne žele pozvati pomoć. Imaju neki svoj ponos. No, bilo je nekoliko situacija kada taj ponos nije bio potreban, kada je zaista bilo pametnije da pozvala pomoć.
Mobiteli i dobar signal na Jadranu su znatno olakšali posao spašavateljima.
– Nekad u Maloj Luki niste imali signala, a danas nazovemo Malu Luku i provjerimo da li je neki “nestali” brod tamo i kad utvrdimo da je tamo, nema potrebe da izlazimo na more, a prije bi to morali činiti. Kad ste u traganju za nekime, onda vas taj čovjek mobitelom može navoditi jer nam je nekad teško uočiti nekoga za kime tragamo. No, dogodi se da i tehnologija ne može riješiti problem. Jednom prilikom javio nam se čovjek i zatražio pomoć. Krenuli smo u spašavanje i kad smo bili na lokaciji blizu njega ne javlja se na mobitel. Toliko su mu bili mokri prsti da su mu klizali po ekranu i nije mogao odgovoriti na poziv, prisjeća se kapetan Bugarin.
Uz posao spašavanja, Lučka kapetanija posvećena je i inspekcijom poslu.
– Ljeti smo svakodnevno na moru s jednim od plovila. Nekoliko puta tijekom sezone organiziraju se akcije, kada izlazimo sa svim plovilima. Tijekom godine obavimo 350 inspekcijskih pregleda brodica, pregledamo 20 brodova za prijevoz putnika, 20 stranih teretnih brodova i četrdesetak koncesijskih sustava. Izdamo nešto više od 100 prekršajnih naloga. Prakticiramo da nas ljudi vide, da su naša plovila u akvatoriju. Naša prisutnost na moru daje dobar efekt, objašnjava kapetan Bugarin.
Ne propustite vijesti iz našeg kraja – označite nas kao preferirani izvor i naši će vam se članci češće prikazivati na Googleu.