Posao je Mario preuzeo od nonota u tzv. vaktarnici, a danas kišu mjeri na Uglici
ZLOBIN Na Zlobinu postoji mjesto na kojem se vrijeme ne pamti po kalendaru, nego po milimetrima kiše, centimetrima snijega i bilježnicama ispisanim urednim rukopisom. Već punih 50 godina Mario Švob vodi kišomjernu postaju na Zlobinu. Za dugogodišnji trud primio je priznanje Državnog hidrometeorološkog zavoda. Iza tog priznanja stoji životna priča koja počinje mnogo ranije, u jednoj staroj željezničkoj kući.
Prva kišomjerna postaja nalazila se u kući zvanoj vaktarnica, na 730 metara nadmorske visine, uz željezničku postaju u Zlobinu. Danas se na tom mjestu nalazi kupola transportera talijanske vojske iz Drugog svjetskog rata, ali nekada je to bio dom i radno mjesto obitelji Švob. U toj kući Mario je živio od 1975. do 2012. godine. No, prije njega, kišu je ondje mjerio njegov nono Josip Polić Šmit.
– Kao dečkić sam ga zapitkivao kako radi postaja, što se mjeri, kako se piše izvještaj, prisjeća se Mario.
Znatiželja je brzo prerasla u odgovornost. Kad je navršio 15 godina, nono mu je predao vođenje postaje.
Bila je 1975. godina. Mario tada vjerojatno nije ni slutio da će taj posao obilježiti sljedećih pet desetljeća njegova života. Nekad na vaktarnici, a od 2012. godine na novoj lokaciji, na Uglici, gdje se i danas nalazi. Inače, na području Grada Bakra funkcioniraju još tri kišomjerne postaje: Hreljin, Plase i Škrljevo.
Posao na kišomjernoj postaju možda zvuči jednostavno, ali traži disciplinu i točnost.
– Mjeri se svaki dan kad pada kiša, u osam sati ujutro. Gleda se koliko je palo u 24 sata, a izvještaj se jednom mjesečno šalje u DHMZ. Ako je lijepo vrijeme, nema posla. Kad ne pada, ne mjeriš ništa, objašnjava Švob.
Na Zlobinu kiša zna biti itekako ozbiljna.
– Zna pasti preko 100 litara. Ekstremno i 120 do 130 litara.
Mario ne pamti samo kišu. Pamti i drugačije zime.
– Nema više zima kakve su nekad bile.
Sedamdesetih godina snijeg je bio pravilo, a ne iznimka.
– Od studenog do svibnja Zlobin je bio pod snijegom. Snijeg na snijeg je padao. Znalo ga je biti po metar. Ali nikad ravnomjerno, bura ga odnese pa ga negdje ima, negdje nema.
Jedna od najupečatljivijih bila je zima 1984. godine.
– U ožujku je snijeg zatvorio cestu tri-četiri dana.
Posljednji pravi udar zime bio je 2012. godine.
– Temperatura je bila minus 20. Cijevi su se smrzavale.
Od tada, kaže, zime su postale blaže.
Uz mjerenje kiše, Mario je imao i svoj redovni posao. Cijeli radni vijek proveo je na željeznici, pune 43 godine. Radio je kao prometnik na Plasama, a kasnije kao planer teretnog prijevoza u Rijeci. Danas, nakon 50 godina, Mario Švob promatra vlakove kao penzioner, ali i dalje svakodnevno prati nebo nad Zlobinom.