Oko 500 ljudi, svatko na svoj način, sudjeluje u programu koji je u dva dana u staru jezgru Crikvenice privukao nekoliko tisuća Crikveničana i gostiju
CRIKVENICA Po četvrti put je manifestacija Moja mala kala oživjela stare crikveničke kale, ispunila ih ljudima, razgovorima, običajima i emocijama. Vratila je u stare, uske ulice i dvorišta život, pjesmu, ples, zamirisala su jela starih generacija. Oko 500 ljudi, svatko na svoj način, sudjeluje u programu koji je u dva dana u staru jezgru Crikvenice privukao nekoliko tisuća Crikveničana i gostiju.
Svaka kala ima neku svoju priču, svatko tko se zaputio u Kalu Svetog Antona, Goricu braće Cvetić, Ulicu Pavla Radića, Ulicu Dvorac, Kalu Andrije Kačića ili Grgura Ninskog, Školsku ulicu ima neko svoje sjećanje. Te priče putuju kalama, generacijama, godinama i kontinentima.

Kao i prošlih godina topla dobrodošlica osjetila se u Ulici Dvorac. Kućnih brojeva tek 12, a kad ste pogledali što su sve pripremili i iznijeli na stolove čini vam se da bi ulica mogla imati ne 12 nego 120 kućnih brojeva. Stanari Ulice dvorac odlučili su počastiti goste kao što su častili njihovi nonići i none. Pripremili su 200 crkveniških rupica i objašnjavali turistima da je to crikvenička verzija ribljih polpeta. Našlo se na stolu 500 kanapea: slana riba na palenti i kruhu, bob sa špekom, tuna. Mnogi su pomogli domaćinima, među njima i ribari koji su osigurali 25 kilograma ribe.

Udruga umirovljenika Crikvenice i Vinodolske općine stacionirala se na dnu Školske ulice. Izvukle su umirovljenice iz ormara i škrinja staro posuđe, rukotvorine, stolnjake, a na sebe navukle crvene majice ovogodišnje manifestacije.
Vrt Katarine Spoja pretvorio se u Malikov vrt. Mnoštvo posjetitelja i jedna posebna priča u kojoj je glavna zvijezda mladi Jakovar Matej Brnić koji se školovao za klesara u poznatim Pučišćima i posjetiteljima manifestacije uživo otkrivao što su spretne klesarske ruke kadra učiniti od kamena. I još nešto vrlo bitno iz obitelji Spoja. Kuća već dva stoljeća pripada istoj obitelji. Isti ključevi otvaraju vrata. Zaista raritet.
Svoju priču ima Bribirka Melanie Lovett koja živi u Zambiji i svakog ljeta posjeti svoj rodni kraj. Otkrila je manifestaciju tek ove godine i oduševila se na prvu. Bilo je vremena za razgovor, ali i za ples. Tajne plesnih koraka u Ulici Pavla Radića otkrivao je Elio Bašan.
Direktorica TZ Grada Crikvenice Marijana Biondić sigurno bi mogla ponuditi priča i priča kad je riječ o organizaciji manifestacije koju su prigrlili Crikveničani već nakon prvog izdanja. No, ima i jednu svoju obiteljsku priču. Njena obitelj s majčine strane, prezimena Car, a nadimka Nando, imala je kuću u Kali Svetog Antuna. Pred portunom kuće je bilo najljepše mjesto za fotografiranje. 

-Pogled na stare kale ispunjene ljudima svih generacija, pjesmom, smijehom i toplim susretima pokazao je da tradicija zaista živi onda kada je zajedno stvaramo i s ponosom prenosimo dalje. Posebno me raduje što su se u ovu priču ponovno uključili naši sugrađani, udruge, ugostitelji, obrtnici, umjetnici i brojni vrijedni ljudi koji su svojim znanjem, trudom i ljubavlju udahnuli život svakom kutku stare gradske jezgre. Upravo zahvaljujući njima Moja mala kala nije samo manifestacija, već mjesto na kojem se bude uspomene, stvaraju novi doživljaji i jača osjećaj pripadnosti našem gradu. Od srca zahvaljujem svima koji su svojim dolaskom, osmijehom i podrškom bili dio ove posebne večeri, a sve koji nam se još nisu pridružili pozivam da dođu i druge večeri te osjete onu toplinu, autentičnost i zajedništvo koje se mogu doživjeti samo u našim kalama, poručila je direktorica Turističke zajednice Grada Crikvenice Marijana Biondić.

-Moja mala kala još jednom je pokazala koliko je naš grad poseban kada se okupi oko svoje baštine, svojih ljudi i svojih priča. Kale su sinoć ponovno oživjele, ispunjene mirisima domaće kuhinje, zvukovima pjesme, toplinom susreta i osmijesima koji podsjećaju da postoje mjesta koja se ne mogu pronaći na karti, nego samo u srcu. Uživali smo u umijeću naših vrijednih obrtnika, u kreativnosti umjetnika, u radosti djece, u glazbi koja je nosila duh Primorja i u zajedništvu koje nas čini onima što jesmo. Posebnu zahvalnost upućujem svim stanovnicima stare gradske jezgre koji su, kao i svake godine, otvorili svoja vrata, dvorišta i kuće. Upravo zahvaljujući njihovoj gostoljubivosti, toplini i spremnosti da podijele dio svoje svakodnevice, ova manifestacija živi i raste. Bez njih, Moja mala kala nikada ne bi bila ono što jest, naglasila je je gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović.
Sljedeće godine na rasporedu je peto izdanje manifestacije. Ove godine Moja mala kala pomaknuta je dva tjedna ranije. Sljedeće godine održat će se još tjedan ranije, posljednjeg vikenda u lipnju.












































