Kad je Steven Miles ratne 1991. godine u britanskoj podmornici motrio iz dubine Jadrana što se događa na bojištima u Hrvatskoj, vjerojatno nije ni sanjao da će mu Bribir postati dom
Bribir – Kad je Englez Steven Miles kao mladić ratne 1991. godine u britanskoj podmornici motrio iz dubine Jadrana što se događa na bojištima u Hrvatskoj, vjerojatno nije ni sanjao da će mu Hrvatska za nekih četvrt stoljeća postati dom. U međuvremenu je nuklearnom podmornicom obišao cijeli svijet. Od Falklanda preko Sjevernog pola do bliskih susreta sa sovjetskim podmornicama u doba kad je Hladni rat još uvijek plašio svijet.
Kad stranac doseli u Hrvatsku, prvo što ga čeka je odgovoriti što ga je motiviralo na dolazak, no Stevenova životna priča toliko je zanimljiva da smo najprije pitali sve o podmornici.
“Bio sam na sonaru, punih 19 godina, kada sam morao u mirovinu iz zdravstvenih razloga”, kaže Steven.
Kako izgleda u podmornici provesti dva desetljeća, novo je pitanje.
“Nije jednostavan posao. Morate biti malo lud”, smije se Steven čija su oba sina nastavila njegovim putem: Royal Navy.Je li stvarni život na podmornici zaista ono što vidimo u filmu, pitamo dalje.
“Točno tako. S time da bi rekao da je film “Das Boot” najbolje dočarao život u podmornici. Bio sam na sonaru, no sve ste morali znati, biti spremni da uskočite na bilo koju zadaću. Rekao bi da je moj život na podmornici bio dobar odabir. Vidio sam svijet, stekao divne prijatelje”, kaže Steven koji nam nije otkrio gdje je točno njegova podmornica bila stacionirana ratne 1991. godine.
“Znam točnu lokaciju, ali još uvijek imam obavezu čuvanja vojne tajne”.
Nakon Kraljevske mornarice Steven radi razne poslove u Engleskoj, od postavljanja vrtova do poštara. Život ga vodi u Luksemburg. Steven sa strašću okreće priču ka sportu. Englez. Pa taj mora biti lud za nogometom.
“Ne volim nogomet jer je odavno prestao biti sport i postao biznis. Novac je odnio čar. Kad su u polufinalu svjetskog prvenstva igrali Engleska i Hrvatska, lovio sam ribu na Triblju. Neka pobijedi bolji, ipak je to samo igra. No, vidio sam koliko Hrvati sa strašću žive za nogomet. Teško im je bilo objasniti da je nogomet samo igra.
Igrao sam za Navy kriket, to je bila profesionalna ekipa. Obišao sam cijeli svijet. U Luksemburgu sam bio učitelj golfa. Zašto nisam ovdje? Nema igrališta, a Hrvatska ima velike potencijale kad je riječ o golfu. Znate gdje bi idealno leglo golf igralište? Tamo gdje je otpad iznad Novog. Izvanredna lokacija. Ja tamo vidim golf igralište s pogledom na more, a uz to idu i hoteli. Idealna lokacija, kažem vam još jednom.
I kad bi pomislili da je to sve od sporta, Steven će otkriti najjaču kartu.
“Bio sam 25. igrač na svijetu u pikadu”.
Danas Steven igra za crikvenički pikado klub “Team 666”.
I nakon sporta, vraćamo se tamo gdje smo na početku priče skrenuli prema podmornici. Otkud Hrvatska. Kao i u većini slučajeva, presudila je ljubav. Upoznao je Milu Budišin koja je dio života provela u SAD. Kad su razmišljali gdje će se skrasiti, nije razmišljao o rodnom Bristolu, izbor je pao na Bribir odnosno Sveti Vid, ponajviše stoga što tu živi Milina mama.
“Nisam mislio da bi u Hrvatskoj mogao živjeti. Moja slika Hrvatske je bila ona kojoj sam svjedočio u podmornici. Stradanje, mučne priče, rat. Kad sam došao, odmah sam se zaljubio u Hrvatsku. Iznad mene planine, ispred mene more. Divna zemlja i divni ljudi. Za moje pojmove, ovdje je malo spor život, ali zaista je ugodno živjeti. Da li planiram ostati duže ovdje? Dok sam živ”, smije se Steven koji je i strastveni ribolovac.
“Jako strastven. Jedan od razloga što sam ostao živjeti ovdje je Tribaljsko jezero. Prije sam morao voziti 800-900 kilometara da bi došao na pecanje. A sad mi je praktično pred kućom. Šalim se, naravno, ali ima i zrnce istine. Samo šarana lovim. Volim pecati, pričati s ljudima, upoznavati nove ljude. Osim Triblja jako volim otići u šumu, imamo dva psa, zaista uživam gore”, priča Steven.
Kako mu se čini Hrvatska općenito, pitamo Engleza kojem se nikako ne sviđa što mladi odlaze u svijet.
“Vidim puno prilika, ali i nezainteresirane ljude da nešto pokrenu, da iskoriste potencijale. Reći ću vam samo za Vinodol. Priroda predivna, ali što raditi kad nije lijepo vrijeme. Zašto ne razmišljate da stijene koje su fantastične iskoristite da bi privukli penjače, zašto nema karting staze, izleta u šumu, pita se engleski Bribirac.
Došli smo i na temu Brexita.
“Ne znam što razuman čovjek uopće može reći o toj ludoj ideji da Velika Britanija napusti Europu. Smetaju im stranci? Meni nitko ne smeta tko želi raditi i plaća porez”.