Veza između vinodolskih i argentinskih Marušića je Rudolf koji je u Južnu Ameriku odselio 1927. godine, ostao bez hrvatske, ali dobio argentinsku obitelj
GRIŽANE Priča o obiteljskim korijenima i vinodolskim migracijama, s jedne strane teška kao i brojne obiteljske sudbine, a s druge topla, počinje okrugle 1900. godine. Te godine u Barcima se rodio Rudolf Marušić. Oženio je Margaretu i dobio tri sina, Ivana, Srećka i Tomu. Kao i brojni Vinodolci i Hrvati, odlazi trbuhom za kruhom u daleki i nepoznat svijet. Otputovao je u Argentinu 1927. godine. Margareta i Rudolf su se neko vrijeme dopisivali, a očito su nakon nekog vremena kontakti zamrli. Dva Rudolfova sina gube život u Drugom svjetskom ratu, jedan umire mlad. Margareta ostaje sama. Nikad nije dočekala Rudolfa.
Tako se činilo da se prezime Marušić u toj obiteljskoj grani više neće nastavljati. Stjepan, sin Tome i nećak Rudolfa, imao je dvije kćeri, Sanju i Ljubicu, preko kojih se obiteljska priča nastavila kroz nove generacije. A tko bi tada rekao da će se gotovo sto godina poslije ponovno povezati dvije grane obitelji Marušić, jedna u Hrvatskoj, a druga u Argentini, i da će njihova priča dobiti tako lijep nastavak?

Za sretan nastavak priče najzaslužniji je Martin Marušić, unuk Rudolfa Marušića, koji je u Barce donio vijest o “nestalom” Rudolfu. U Argentini se Rudolf, koji je postao Rodolfo, ponovno oženio i dobio šestero djece. Martin je odlučio potražiti obiteljske korijene. Znao je staru adresu svog djeda. Barci 65. Kopao je po internetu i 2018. godine naletio na adresu u susjedstvu. Barci 45. Kontaktirao je Milorada Barca koji živi na toj adresi. Milorad je brzo povezao koju obitelj traži Argentinac hrvatskih korijena i uputio ga na Stjepana Marušića. Uspostavljen je kontakt između argentinskih i vinodolskih Marušića.
Najljepši dio priče ispričan je tijekom ovog tjedna. Dio Rudolfove obitelji odlučio je upoznati svoju rodbinu i kraj svojih predaka. U Grižane je stigao Martinov bratić i Rudolfov unuk, Cristian Marusich. U društvu supruge, sina, šogorice i nećakinje. Domaći Marušići odveli su argentinske Marusiche do Rudolfove rodne kuće i groblja te organizirali obiteljsko druženje.


Argentinski Marusichi oduševljeni su prijemom svoje vinodolske rodbine. Nismo mogli zamisliti da će nas netko koga nikad nismo vidjeli dočekati s toliko topline, pričaju Argentinci. U Hrvatskoj su posjetili Dubrovnik i Split koji im se posebno svidio. Raspituju se o drugim gradovima, o klimi, primjećuju da nema migranata, što je problem koji posljednjih godina opterećuje i Argentinu. Nogomet je uvijek zajednička tema kad su u pitanju Hrvatska i Argentina. Argentinski Marusichi rodbini su donijeli dresove Argentine, a Cristian je dobio hrvatsku navijačku majicu.


Ono što ih se najviše dojmilo u Hrvatskoj je sigurnost. Vidimo sigurnost koju u Europi nismo imali prilike vidjeti, komentiraju argentinski Marusichi. U svom i Rudolfovom Vinodolu proveli su dva dana. O domovini svojih predaka ne znaju puno, ali sigurni su da ovogodišnji posjet Hrvatskoj neće biti posljednji. Pozvali su vinodolske Marušiće u Argentinu.


Argentinske Marusiche dočekali su nona Anka. Svima je nedostajao njen suprug Stjepan koji je u međuvremenu, od prvog kontakta s Argentincima, preminuo. No, Argentince su dočekale Ankine i Stjepanove kćeri, Ljubica i Sanja te njihova djeca, Viliana Malnar, Miljenko Lušičić, Dino i Bruno Dobrinić. U odboru za doček našao se i Milorad Barac koji je odigrao važnu ulogu u povezivanju rodbine te Damir Gašparović koji istražuje obiteljska stabla Vinodola i kojeg su vinodolski Marušići kontaktirali da istraži povijest obitelji, potraži pretke i njihove datume rođenja.

Povezivanje s argentinskom rodbinom donijelo je još jednu lijep vijest. Smrću Stjepana mislilo se da je nestalo prezime Marušić u obiteljskoj lozi, no pokazalo se da je prezime Marušić ostalo “živo” zahvaljujući argentinskoj rodbini. Od šestero Rudolfove argentinske djece, još je dvoje ili troje živo. Da li je dvoje ili troje, vinodolski Marušići nisu stigli detektirati. No, ima vremena. Ipak je trebalo vremena za pohvatati sve te obiteljske veze.
Ne propustite vijesti iz našeg kraja – označite nas kao preferirani izvor i naši će vam se članci češće prikazivati na Googleu.

