Lokalno politikantstvo i trgovina je jedno, a održiv razvoj sasvim jedna druga priča, upozorava vijećnica Polonijo pred sutrašnji zbor građana
CRIKVENICA Na slučaj Gradska plaža osvrnula se i nezavisna gradska vijećnica Sonja Polonijo koja primjećuje da u cijeloj trakavici oko koncesioniranja Gradskoga kupališta u Crikvenici ima nekoliko neugodnih pitanja za koje nisu stigli odgovori.
“Ako sam dobro pročitala ono što je objavljeno na webu Primorsko-goranske županije i na portalu Tunera, Grad Crikvenica je naručio i platio idejno rješenje koje nije u skladu s UPU Miramare (gradski propis) jer predviđa nasipavanje plaže cca 15 dodatnih metara u more. Županija je to prihvatila i temeljem toga raspisala natječaj za koncesiju, uz svoj dodatni zahtjev da koncesija bude bez prava ograđivanja i naplate ulaza. Tko je i koliko pogriješio, da li je to bilo slučajno ili namjerno, istraživat će USKOK. Valjda će činjenično riješiti i pitanje eventualne kaznene odgovornosti. Taj je dio za našu zajednicu manje važan, više se radi o principu”, piše Polonijo i postavlja četiri pitanja.
Što je, s moje točke gledišta, objektivno najveći problem?
1. Plažnog prostora nedostaje, još 2007. godine ga je nedostajalo 36 posto, a u međuvremenu su smještajni kapaciteti značajno nabujali. Pa plažnog prostora danas fali još i više, i to je problem kojega treba riješiti. Pitanje je samo kako. I kod ove plaže, i kod jedinog ponuđenog projekta rekonstrukcije Strossmayerovog šetališta, imamo situaciju “uzmi ili ostavi”. Netko je (ničim izazvan) zaključio da ima monopol na preoblikovanje prostora koji čine samu srž crikveničkog identiteta i napravio sve da ih promijeni u skladu sa svojim željama. Naravno, bez da je prethodno pitao ljude koji ovdje žive i rade što oni misle o tome, da li bi neko drugo rješenje možda njima bilo primjerenije. Odnosno, kako bi javnost definirala javni interes!
2. Crikvenica ima Gradsko kupalište kao umjetnu pješčanu plažu koju je još 1894. uredila Austro-Ugarska i koju je trebalo i dalje održavati na nivou “Najbolje urbane plaže hrvatskog Jadrana” (jedna od nagrada, 2014. godina). Crikvenica ima i poluproizvod, plažu Balustrada, koja je nedovršena i četrdesetak godina od gradnje crikveničke zaobilaznice. Iskopom se nasipalo obalu gdje je nedostajala plaža. I na kojoj fali ona fina završnica: osjećaj plaže pod bosim nogama. Umjesto lomljenoga građevinskoga kamena koji bode pri svakom koraku. Gle čuda, zadnjih desetljeća ovo nije finiširano, dijelila su se koncesijska odobrenja, povećavale površine pod ligeštulima i suncobranima, a na kvaliteti se nije radilo. Umjesto nasipavanja Balustrade, ali finim morskim pijeskom, ona ostaje kakva je (nedovršena), a odavno uređenu pješčanu plažu (još prije par godina prvorazrednu atrakciju koju samo treba održavati) se nastoji protegnuti u more da stane jedno 500 kompleta ligeštula&suncobrana!? Zašto ne bi nasipavali tamo gdje bi se time dobila i neka dodatna kvaliteta (ova plaža to zasigurno nije)?
3. Čime će se i kako nasipavati Gradsko kupalište? Nadam se ne onakvim materijalom kao u Grabrovoj i Perčinu. Građevinski otpad (iskop) danas nije zakonit materijal za nasipavanje, a postoji i fotodokumentacija koju su napravili mještani, a dokazuje ovaj navod. Nadalje, kao destinacija smo se već osramotili brutalnim uništavanjem naseobina periski u Grabrovoj i Perčinu. I Grad i ŽLU Crikvenica. Slovenci sele periske na sigurno i predstavljaju se kao ekološka destinacija. Mi ih poklopimo građevinskim otpadom, pa onda tvrdimo da ih nije ni bilo. Jedna periska filtrira 2.000 litara morske vode dnevno, pa su one brand čistoga mora i ekološkog, elitnog turizma. Znam da je periski još preklani bilo i ispred Gradskog kupališta u Crikvenici. Da li to znaju i oni koji bi ih poklopili nasipom? Napominjem da je periska strogo zaštićena školjka i da se već ponešto ljudi u Dalmaciji naplaćalo golemih kazni zbog njihova vađenja. Ako treba da i ovdje netko plati zbog kratkoročnog interesa pojedinaca, neka!
4. Što u sezoni 2020.? Nema koncesije, nema koncesionara koji bi ulagao. Plažom upravlja Grad Crikvenica i daje koncesijska odobrenja za masaže, ligeštule, ugostiteljstva… Dakle, sada treba uložiti Grad. Sad, u veljači, more je najniže i iz njega treba izvaditi pijesak i staviti ga da se u hrpama suši, pa ga u svibnju isplanirati po plaži. Treba uložiti u hortikulturu, uređenje staza, sanitarnih čvorova i tuševa. Legalno, to može samo Grad: izdvojiti iz proračuna novac za plaćanje onih koji to mogu napraviti! Alternativa je da iznajmljivači i ove godine turistima lažu (i crvene se, ni krivi ni dužni) da je plaža bila uređena, ali imali smo nevrijeme i eto, nažalost…
Lokalno politikantstvo i trgovina je jedno, a održiv razvoj naših mjesta kao nešto dobro što bismo mogli ostaviti svojoj djeci (da ne moraju budućnost tražiti u uređenijim i pametnijim državama EU) je sasvim jedna druga priča. Ovo nije pitanje stranaka, nego zdravog razuma, zaključuje Polonijo u svom reagiranju.