Ni riječi o poslu: Susanne Lucić iz farme magaraca u Šmriki

Pjevanje u crkvenom zboru, opuštanje uz klape, ljubav prema kuhanju, njemački specijaliteti i mendulača, Susannin su recept za slobodno vrijeme

ŠMRIKA Druga gošća Tunerine nove rubrike “Ni riječi o poslu”, u kojoj iz drugog kuta predstavljamo poznate osobe našeg kraja, je Susanne Lucić iz Šmrike. Nositeljica je OPG-a Suzi, poznatijeg i kao farma magaraca u Šmriki. Osim što već 15 godina vodi farmu koja se danas može pohvaliti s 25 magaraca, Susanne je javnosti poznata jer je prošlog mjeseca u Iloku predstavljala Primorsko-goransku županiju na 26. izboru za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu. Više ni riječi o poslu. Pitamo Susanne što radi kad ne radi.
– Kad imaš životinje i gospodarstvo, skroz slobodni dani u biti nisu postojali. Ponekad bi se uspjela iskrasti koji dan. No, kako su sinovi odrasli, kako su odgovorni, kako sami odrađuju sve što je vezano uz životinje i farmu, sad mogu otići negdje na nekoliko dana, a da nisam u panici. Volim otići na hodočašća sa župom. Prije to nisam mogla, trebalo je podići četvero djece. Sad napokon imam tu slobodu da mogu putovati. Krajem mjeseca veselim se odlasku u Padovu.
Ipak, nađe se vremena za hobije koji hrane dušu.
– Vjera je temelj mog života i prema vrijednostima koje proizlaze iz vjere nastojim živjeti svoj život. Dosta sam uključena u župsku zajednicu u Šmriki. Jako volim glazbu. I tako sam vjeru i glazbu spojila pjevanjem u crkvenom zboru župe Svetog Antuna opata u Šmriki. Već sam 15-20 godina aktivna u župskom zboru i to pjevanje u zboru me ispunjava. Priraslo mi je srcu molitveno pjevanje, zavoljela sam gregorijanski koral i pri Nadbiskupijskoj školi za crkvenu glazbu u Rijeci pohađam tečaj gregorijanskog korala. Želim napredovati kad je riječ o pjevanju i idem na individualne satove pjevanja i vokalne tehnike. To je nešto što me opušta, što mi daje snagu, što me nosi. Jako volim klapsku glazbu. Posebno naše dečke iz Kraljevice, klapu Tramuntana i klapu Kraljevica. Satima mogu slušati obje glazbe i uživati. Nemam vremena za koncerte, ali za Kraljevačko kulturno leto uvijek uhvatim vremena. Zna biti jako lijepo.
U obitelji Lucić kuhanje je obaveza, ali i uživanje.
– Kad imaš veliku obitelj, pogotovo kad imaš puno muških članova obitelji koji vole dobro pojesti, puno se baviš kuhanjem. Volim se potruditi, isprobati nešto novo. Kad je Turistička zajednica Grada Kraljevice organizirala natjecanje u pripremi mendulače, rekla sam si da idem probati. Prvi put sam radila mendulaču i pobijedila na natjecanju. Tada je mendulača ušla u redovni obiteljski meni, svako malo je radimo i nigdje ne putujem bez  nje. Veselim se Božiću i tradicionalnim jelima prisutnim u svakoj hrvatskoj obitelji. Uz puno malih kolačića.
Volim austro-ugarski utjecaj u hrvatskoj kuhinji. U šali znam reći da volim sve što je okruglo. Na primjer knedle sa šljivama ili marelicama. Volim pripremiti carski drobljenac uz koji dobro ide pekmez od šljiva. Izvrsno slatko glavno jelo, znamo ga petkom raditi. Rodila sam se i odrasla u Njemačkoj i bez obzira što već 30 godina živim u Hrvatskoj, sigurno da u mojoj kuhinji ima njemačkog utjecaja. Jedno od takvih jela su špecle, njemačka verzija pašte koja uglavnom ide kao prilog uz mesna jela, ali se može slagati kao pašta i sir i onda se jede kao glavni obrok. Sa sinom radim maultaschen, punjene torbice od tijesta koje se najčešće pripremaju s mesom, špinatom i začinskim biljem. Mogu se servirati i u juhi ili se mogu zapeći i preliti s jajima.
Susanne uživa u upijanju novih znanja.
– Uvijek volim nešto novo otkriti, istražiti neke nove stvari. U posljednje vrijeme se dosta bavim umjetnom inteligencijom i mogućnostima koje pruža. Tu je malo opuštanja, ali uvijek je negdje u kutu misli i posao. Mi smo malo obiteljsko gospodarstvo, ne možeš strogo odvojiti posao od slobodnog vremena. UI mi pomaže poboljšati poslovanje, bolje organizirati neke poslove, posebno ponavljajuće poslove. Očito imam sklonosti ka učenju nečega novog, bez obzira jesu li to gregorijanski korali, novi recepti ili suvremene tehnologije.  Uvijek me vodi misao da nikad nije kasno naučiti nešto novo.