Priča hrvatske Ukrajinke iz Hersona: ruski vojnici pozivaju na evakuaciju, a tko izađe završi kao živi zid ispred tenkova

Ukrajinka koja godinama živi u našem kraju, a u gradu nadomak Krima je ostavila mamu i sestru, prenosi dramatičan apel gradonačelnika Hersona: prijeti nam glad, otvorite humanitarni koridor

Ukrajinka koja godinama živi u našem malom primorskom mjestu prenosi dramatičan apel gradonačelnika iz svog grada Hersona Igora Kolikajeva: našem gradu koji bjesomučno napadaju ruske snage prijeti uništenje i glad. Jedini spas za grad je humanitarni koridor. Šaljite apel svijetu, poruka je prvog čovjeka grada u kojem je do rata živjelo više od 300 tisuća ljudi. Koliko ih danas živi, bolje rečeno pokušava živjeti, nitko ne zna. Kao što nitko ne zna niti koliko je ljudi poginulo u tjedan dana rata. Grad treba hranu i lijekove, a netko treba ukloniti mrtve s ulica.
– Mama i sestra mi žive u Hersonu. Nismo računali da se ovako nešto može dogoditi. Mislili smo da će sve ostati na prijetnjama. I jedne noći samo sam vidjela vijest da je počeo rat. Pokušali smo izvući mamu i sestru. Željeli smo ići po njih ili naći nekog da ih izvede iz grada, no to je nemoguće. Više ne možete izaći iz stana, a kamo li do granice koja je daleko tisuću kilometara, priča hrvatska Ukrajinka.

Kakva je situacija u Hersonu danas?
– Tenkovi su u dijelovima grada, ali grad nije okupiran. Strašne bitke vode se za most preko Dnjipra. Mislim da je još uvijek pod našom kontrolom iako stižu informacije da su na glavnom trgu ruski tenkovi. Bila je opcija da se most sruši da se spriječi ulazak Rusa u grad, ali tada bi naši ljudi s druge strane ostali odsječeni. Puno ruskih vojnika je izginulo. U centru se najmanje čuju eksplozije, bitke se vode na rubnim dijelovima grada, najžešće je prema Dnjipru. Ljudi su uglavnom u podrumima, a mami su savjetovali da ipak ostane u stanu u zgradi od 13 katova jer nitko neće izaći iz podruma ako se zgrada uruši. Mama provodi dane uz noseći zid.
Kad su počele bitke u okolici, grad je još funkcionirao, mama je dva puta izašla do trgovine, no zavladala je panika, danas su trgovine prazne. Mama je rekla da ima još nešto hrane, bojim se i pitati koliko je to “još nešto”, priča naša Ukrajinka do koje stižu informacije prijatelja iz raznih dijelova Hersona.

– Ruski vojnici su najprije krali po trgovinama, potom su kucali na vrata stanova tražeći vodu i hranu, gladni su i oni. Sad provaljuju u stanove. Uzimaju hranu iz frižidera, spavaju i tuširaju se u stanovima. Mojoj kolegici iz osnovne škole suprug je poginuo u bitci za most, a njoj kucaju ruski vojnici na vrata i traže hranu. Zamislite tu situaciju. Imam pouzdanu informaciju od prijateljice da Rusi kucaju na vrata, lažu da se ide u evakuaciju, a onda ljude koriste kao živi zid ispred tenkova.
Nisam sve ovo mogla zamisliti, ja sam na pol Ruskinja, u Rusiji sam rođena, imam prijatelje u Rusiji koji ne podržavaju napad na Ukrajinu, u šoku priča naša Ukrajinka iz Hersona.