Potrebno je neko vrijeme ostaviti tlo da se “odmori”, što znači bez sadnica te izvaditi što je više moguće korijena te zamijeniti zemlju, ističe voditeljica PJ “Parkovi i javne površine” novljanskog Ivanja Tamara Maretić
NOVI VINODOLSKI Omiljeno okupljalište generacije treće dobi jučer je ostalo bez svog prepoznatljivog simbola – dva divlja kestena, zbog kojih je ova lokacija i dobila naziv Pod kostanj. Već nekoliko godina stabla divljeg kestena su se pomalo sušila, te bi im sredinom ljeta otpadao list. Ove godine, ta se situacija dogodila već u proljeće, s tim da je došlo do uzdužnog pucanja kore po deblu i krošnji, a nakon takvih šteta stablo se ne može oporaviti. Sigurno je na stanje utjecala blizina mora i soli. Divlji kesten inače raste u dubokim i plodnim tlima. Iako luka u Novom nije idealna lokacija za kesten, najranije u proljeće planira se posaditi nova dva stabla. 
“Poštujući tradiciju i sam lokalni naziv lokacije Pod kostanj, odlučili smo posadili istu vrstu na istom mjestu. Kako želimo biti sigurni da će sadnja uspjeti, potrebno je neko vrijeme ostaviti tlo da se “odmori”, što znači bez sadnica. Potrebno je izvaditi što je više moguće korijena te postojeću zemlju zamijeniti novom, kako bi uklonili što više eventualnih patogena u tlu i smanjili koncentraciju soli”, ističe voditeljica PJ “Parkovi i javne površine” novljanskog Ivanja Tamara Maretić.
Koliko toponim Pod kostanj znači Novljanima, svjedoči da su jučer srušeni kesteni jučer dobili i svoju pjesmu. Autor pjesme “Spod kostanjih” je Miljenko Žanić.
Dva kostanja i klupice krive,
Pišu žitak od novljanske rive.
Uz štorije spod te dva kostanja,
Va ‘non hladi njihovoga granja.
Slušali smo drage stare dedi,
Na šćeto j’ novljanskoj besedi.
O pokorah od dvih svjetskih ratih,
O lipoti starinskih zanatih.
O kopanju gume va zelandi,
O merikah i afričkoj bandi.
Kakove su po svitu divojke,
Črne, bele, šare karaoke.
O životon ki bi jušto stali,
Va bavula ke su doma slali.
Dragi dedi zdavni su zdahnuli,
A kostanji stari usahnuli.
.