Tko ne zna za Nevena Barca, taj nije čuo za Vinodol

Godišnja nagrada Vinodolske općine pripala je skladatelju, tekstopisci i kantautoru iz Grižana

GRIŽANE Neven Barac dobio je godišnju nagradu Vinodolske općine za 2021. godinu za izniman doprinos u promicanju i očuvanju čakavskog govora te promociju Vinodolske općine.  Treba li uopće predstavljati Nevena Barca? Tko nije čuo za skladatelja, tekstopisca i kantautora u najboljem je slučaju tek prolaznik kroz Vinodol jer u kraju „na korak od mora, dva od sniga“; svi znaju za Nevena Barca.

Kad se spomene glazba u Vinodolu, Neven je jedna od prvih asocijacija. Kako je sve počelo?
– U osnovnoj školi, u literarnoj sekciji, folkloru, ali i kući. Otac Toma me učio svirati gitaru, a kad sam stasao, počeo sam uz gitaru komponirati prve pjesme. S tatom samo počeo svirati, onako neslužbeno, iz svog gušta. On bisernicu, a ja gitaru. Znate da se po šumi i našem kraju dosta družilo, a tata bi pitao može li se zasvirati. I onda spontano napravimo feštu. Godinama smo tako svirali zajedno, bilo je to lijepo druženje, lijep period. Tako sam se oslobodio treme pred publikom. Tu moram spomenuti mamu Rinu, koja je uvijek imala razumijevanja za naše nastupe.

Nakon spontanih nastupa, Neven je ozbiljnije zakoračio u glazbene vode.
– Točno 2000. godine sam prvi put imao javni nastup. S kompozicijom „Himna Žlahtini“, u domu, u mojim Grižanama. Kako sam se odlučio ozbiljnije krenuti? Prijateljima sam svirao svoje stvari i nagovaraju me: ajde, probaj jednom uživo, pred publikom. I tako je krenulo. Grižanci vole događanja. Na kulturnim događanjima dom uvijek bude krcat, a ja sam imao sreće da budem jako dobro prihvaćen kao autor. Nakon toga sam napisao pjesmu „Gromača“. Nije bila uglazbljena, ali je ostavila velik trag.
Stigao je red na prvi CD. Tada smo još živjeli s CD-ima. Muž moje sestrične, Ive Jeličić, mi je obećao: kad odem u penziju, snimit ćemo ti album. Tako je i bilo. Povezao sam se s Robertom Grubišićem i krenuli smo. Toma Dražić iz Bribira je na diktafon snimio demo mojih pjesama, Grubišić se složio da je materijal kvalitetan i vrijedan snimanja. Trebalo je više od godinu dana, da se skupe sredstva, što od donacija i sponzorstva, što privatno. Pomogli su mi Vinodolska općina, Crikvenica i Novi Vinodolski. Skupili smo soldi i u suradnji sa Adria Recordsom izdali nosač zvuka „Sufit“. Uz Roberta koji je aranžirao sve pjesme, na albumu sam surađivao s klapom Tić i Duškom Jeličićem Duletom, dok je back vokale otpjevala Helena Brajković. Recenziju albuma napisao je Andrej Baša, pozvavši me na MIK, na kome sam u službenoj konkurenciji do sada nastupio dva puta. Pjesma Sufit kao i istoimeni album, bili su svojevrsna prekretnica u mojoj karijeri. Zaredali su se nastupi na kulturnim manifestacijama, u zabavnim emisijama, i česta gostovanja na radijskim postajama.

Prvi put sam nastupio na Čanson festu 2015. na Kastvu. Do danas sam redovan sudionik festivala, a 2018. godine sam i pobijedio s pjesmom „Čovik“. Dobio sam prvu nagradu publike i nagradu direkcije za najboljeg šansonijera.
Promociju “Sufita” sam imao ispred Kuće Klović. A tu večer finale Lige prvaka. Mislio sam da neće doći puno ljudi. Prevario sam se, tražila se je stolica više. Došlo je dosta novinara, na sve strane sam bio u medijima. Slavica Mrkić Modrić na dvije stranice je napravila razgovor sa mnom.

Neven Barac će reći da nije koncertni tip.
– Radije nastupam na događanjima, otpjevam dvije-tri pjesme, ispričam dvije-tri priče. Više
volim nastupe tog tipa.

Griški kantautor je uglavnom posvećen čakavštini, a njegova čakavština nema granice.
– Moja pjesma „Sufit“ selektirana je na književnim susretima u Bedekovčini, a znate da tamo vlada kaj. No, ljudima se svidjelo. Ljudi vole bogatstvo našeg jezika, naša narječja i vole poslušati nešto iz drugog kraja. Puno sam svirao za Slavonce i Dalmatince. Čakavština je dobro prihvaćena, ljudima je to egzotika,a glazba i pjesma najbolje povezuje ljude. Uvijek nas pitaju što znači koja riječ, prevodimo im, bude zanimljivo i zabavno.

Neven pred svojim domom u Marušićima

Neven se okušao i u voditeljskim vodama.
– Angažirali su me da vodim „Martinje za mićih“ i „Griške krabunoške susrete“. Vodim i „Ča Skalicu“. Drago mi je da imam priliku kao voditelj promovirati svoj kraj.

Dobitnik ovogodišnje nagrade je zaista svestran. Desetak godina pjevao je kao bariton u klapi Tić iz Triblja, s klapom je snimio album „Ključ života“. Jedno vrijeme je svirao bugariju u tamburaškom orkestru KUD-a Dr. Antun Barac iz Grižana, sudjelovao je na snimanju albuma povodom proslave dvadesete godine KUD-a. Između ostaloga autor je himne dječjeg vrtića Cvrčak i mrav te OŠ. Juraj Julije Klović iz Triblja.
– Danas sam član skupštine i čest suradnik KUD-a. Član sam izvršnog odbora Udruge za očuvanje narodnih običaja Juraj Julije Klović iz Grižana te član Čakavskog sabora Kotor iz Crikvenice.

Glazba je ljubav, no najveća ljubav je ipak…
– Familija. Najveća zanimacija i zadovoljstvo su žena Iva te kćer Lara i sin Dorijan.

A kad ne svira… Nećete vjerovati. Sasvim nešto suprotno. Umjetnička duša, sa završenom Medicinskom školom, radi kao trgovac u željezariji u Crikvenici. A kad ne radi, opet radi nešto blisko svom kraju.
– Bavim se vinogradarstvom. Iz ljubavi. Imamo malo trsi pa radimo svoje vino i rakiju.
I tko ne bi Nevenu dao nagradu Vinodolske općine?