Treća sezona u Prvoj ligi se pokazala kao “treća sreća”, nakon dvije sezone borbe za opstanak Crikveničani su čvrsto prigrabili sredinu ljestvice i odigrali nekoliko odličnih utakmica
CRIKVENICA U košarkaškom crikveničkom slučaju očito vrijedi “pravilo” treće sreće. Prije tri godine ušli su u Prvu ligu. Dvije sezone borili se za opstanak, a u trećoj sezoni koja je završila prije nekoliko dana Crikveničani su lakoćom zauzeli poziciju u sredini ljestvice. Osmo mjesto u ligi 14, uz omjer pobjeda i poraza 13:13. Po završetku sezone razgovarali smo s trenerom Teddyjem Delačem i kapetanom Bojanom Šamanićem.
– Nema tu velike mudrosti, poslije 26 kola si uvijek tamo gdje trebaš biti. Možemo biti zadovoljni jer smo dovoljno rano ostvarili ciljeve, mogli smo rasterećenije igrati, a tada se ekipa može opustiti i pokazati što zna. Na kraju, dobra sezona. No, ulazak u sezonu je bio dosta zahtjevan, praktično smo iznova slagali ekipu i mogu reći da smo sastavili baš dobru ekipu. Nije bilo neke velike individualne kvalitete, bili su tu igrači koji uglavnom nisu prošli u drugim sredinama i u Crikvenici su dobili šansu. Ispočetka smo se mučili, ali kad smo se uigrali, dobro smo izgledali u veljači i ožujku, kada je bilo najbitnije. Ne smijemo zaboraviti da smo imali problema s ozljedama. U prvom dijelu sezone ostali smo bez Filipovića, a u drugom dijelu su nam se ozlijedili Vucić i Butorac. Ne sjećam se da li smo neku utakmicu bili kompletni. Dosta dobro smo igrali obranu cijele sezone. Prema statistici, među najboljim smo obrambenim ekipama lige. Napad dobiva utakmice, a obrana ostavlja trag. Uz jednog ili dva igrača, borili bi se za vrh. Mislim da smo izvukli 100 posto, da svi u klubu mogu biti zadovoljni.
Kao najbolju utakmicu trener Crikveničana će izdvojiti domaći ogled protiv Mladosti.
– U tom trenutku Mladost je držala prvo mjesto. Otvorili smo loše utakmicu, gubili s 20 razlike, a na kraju pobijedili. Ta pobjeda nam je dala zamah i samopouzdanje, to je bila neka naša prekretnica. Siguran sam da smo nakon te pobjede poslije lakše igrali, ulazili u egal završnice bez straha. Dosta utakmica su odlučivale jedna ili dvije lopte. Najviše mi je žao poraza u produžetku protiv Novog Zagreba. No, u Zadru smo pobijedili tricom uz zvuk sirene. Doma smo se mučili protiv Marsonije i na kraju pobijedili. Bilo je stvarno nekoliko utakmica u kojima smo dobro reagirali u završnicama. Osim dva poraza protiv Kaštela, kada nismo bili kompletni, nitko nas nije razbio, držali smo se do samog kraja ili do posljednje četvrtine. Pokazali smo da možemo sa svakim igrati. Uspjeli smo do pet minuta pred kraja držati egal protiv DepoLink Škrljeva, u kupu smo im se snažno suprotstavili.
Trener Delač kaže da je još prerano gledati prema novoj sezoni.
– Dovoljno smo rano osigurali opstanak i odgurnuli sa sebe pritisak, no bez obzira na to, treba se dobro odmoriti. Kad se odmorimo, napravit ćemo planove i postaviti ciljeve za sljedeću sezonu.
Kapetan Šamanić će reći da je sezona ispunila sva očekivanja.
– Mislim da ne postoji niti jedan pojedinac u klubu, od igrača do uprave, da je nezadovoljan. Mislim da smo svi odradili sve kako je trebalo i da je dobra sezona bila nagrada. Stavljali su nas u skupinu ekipa koje će se boriti za opstanak, a već na početku sezone smo pokazali da nismo ekipa za borbu za opstanak. Već u startu se vidjelo po treninzima, utakmicama, po pristupu da će treća ligaška sezona biti dobra. Bilo je utakmica koje smo izgubili, a mogli smo ih dobiti, kao u Zagrebu, ali pamtimo i pobjedu u Zadru u samom finišu. No, najbitnije je da smo dobivali utakmice koje smo trebali dobiti. Posebno bi izdvojio pobjedu protiv Mladosti, što nitko nije očekivao.
Ključno je bilo što su se novi igrači novi igrači odmah uklopili. Nas pet-šest domaćih je jednostavno prigrlilo nove igrače i kao jedan smo krenuli u sezonu. Imali smo problema s ozljedama. Edi Bešić se ozlijedio na početku sezone. Svi drugi su odradili što su trebali. Braća Došen su došla iz sredine u kojoj su igrali jako dobro košarku, a s nama su Lovro i Fran sazrijeli, postali nositelji igre. Naši mladi dečki Butorac i Šulentić su odigrali dobru sezonu, Dragičevića tek čeka dobra košarka, Luka Vucić nam je došao iz Kvarnera, nekako se “prišuljao”, a postao je najbitniji igrač. Možda bi bili i koju stepenicu više da nam se Luka posljednja četiri kola nije ozlijedio.
Kapetan Crikvenice siguran je da velike zasluge za dobru sezonu imaju kvalitetne pripreme.
– Stvarno smo imali odlične pripreme. Od 2015. godine sam u Crikvenici, uz pauzu zbog faksa. Mogu reći da se nikad nije treniralo ovako kvalitetno. Kad uđeš u ovaj rang košarke shvatiš da nije da trebaš doći pet puta tjedno na trening, već da tih pet treninga moraš odraditi maksimalno. Već na zagrijavanju mora raditi glava. Nisu to treninzi: evo vam lopta pa igrajte hakl. Igrati u ovoj ligi znači igrati korak prema profesionalizmu. Igraš protiv klinaca koji se bore za ozbiljne klubove, igraš protiv ekipa koje žele ući u Premijer ligu. Koliko smo svi ozbiljno shvatili ligu govori primjer našeg najstarijeg igrača Maria Perića. Kad dođe na trening, prisutan je 100 posto. Fenomenalno je što smo svi zajedno prihvatili našu košarku kao nešto ozbiljno. Bude zezanja, bude dobre atmosfere, ali treninzi su uvijek ozbiljni.
Depolink Škrljevo sutra (četvrtak) igra polufinalnu utakmicu play-offa protiv Omiša.
– Kup utakmica protiv DepoLink Škrljeva nam je bila pokazatelj da možemo igrati sa svakima, ali činjenica je da je DepoLink Škrljevo fenomenalna ekipa, košarkaški stroj.
Foto kroničar uspješne sezone bio je zaljubljenik u košarku i znalac fotografije Miroslav Matejčić.
