Nava i Studec iskoristili su pauzu za uređenje lokala. Osoblje je uglavnom zadržano, a pitanje broj jedan glasi: dokad će trajati kriza?
NOVI VINODOLSKI S jedne strane udar na zdravlje i živote, s druge udar na gospodarstvo. Nije jednostavno preživjeti u doba korone. Pokušali smo doznati kako se snalaze novljanski ugostitelji.
Pizzeria Nava dijeli sudbinu kolega ugostitelja. Otkazano je niz aranžmana. Vjenčanje, krizme, rođendani i proslave odlaska u mirovinu prebačeni su s proljeća na jesen. Pod upitnikom su grupe turista najavljene za sezonu. Nitko ne zna dokad će kriza trajati, niti tko zna što će biti sa sezonom. Zadržala se većina radnika. Pizzeria Nava je usmjerena na dvije aktivnosti. Jedna je dostava, a druga renoviranje objekta.
“Dostava ide dobro, nije ništa specijalno, ali ide. Pripremamo ručkove po 30 kuna. Svaki dan je nešto drugo na meniju. Jučer smo, na primjer, imali sekeli gulaš s krumpirom. Inače, konstantno idu pizze, mlađa populacija voli sendviče. Dostavljamo na području Novog, do Smokvice i do Bribira. To područje smo pokrivali i prije krize”, kaže Svemir Rakar stariji. Da bi se što bolje iskoristila pauza, u Navi su odlučili urediti lokal.
“Jednog dana će sve proći. Tada želimo pokazati gostima da smo nešto radili dok Nava nije bila otvorena. Gosti to primjećuju. Ponudit ćemo i novu kartu kad krenemo. Sve ugostitelje će kriza uzrokovana koronom dovesti u probleme. Koliko će biti duboka, ovisit će koliko će trajati”, kaže Rakar.
U Konobi Studec također su pogledi uprti u sljedeće tjedne i mjesece.
“Preživio sam rat i krizu 2008. godine. Oba puta sam se izvukao. Stigla je i treća kriza, bojim se da bi mogla biti gora no prethodne dvije. Posla nema. Nakon Uskrsa imao sam deset buseva, svadbu, 30 krstitki. Ništa od toga, a krediti i računi stižu. Pregovaram s bankama i leasingom. Hladni pogon ima svoje troškove. Sreća da smo mogli iskoristiti mjere države. Inače, ne znam što bi s radnicima. Ovako sam ostavio svih petero zaposlenih. Doma su i čekaju. Ja zalijevam cvijeće i počinjem farbati”, zaključuje ozbiljnu temu opuštenijim tonom Bruno Car.
Neizvjesnost je nešto što će pratiti sve poduzetnike.
“Tko može znati što nas čeka i koliko će ovakvo stanje potrajati. Prije 15. svibnja, bojim se ništa. Nema druge nego čekati. Nadam se srpnju i kolovozu, no pitanje u kojem obimu. Uzeo sam dozvole za radnu snagu, za troje stranaca. Više ne mogu računati na njih jer tko je uzeo poticaje, nema pravo na radne dozvole za strance. Vjerujem da će se zbog aktualne situacije moći računati i na našu radnu snagu. Odradit će se nešto, no koliko će ljudi biti uplašeni, koliko će paziti na svaku kunu, koliko stolova ću moći imati. Sve su to upitnici”, zaključuje Car.