Dvadesetak znatiželjnika u pohod bakarskim zaleđem, zvan “Istraži Rupnikovu liniju”, poveo je Bore Štrbac
HRELJIN U okruženju korone, lani su se interpretacijske šetnje bakarskim krajem u manjim grupama, kao dio prepoznatljive bakarske ljetne manifestacije Margaretino leto, pokazale punim pogotkom. Zašto ne ponoviti dobru priču i ove godine? Naravno, s novim rutama. Prva ovogodišnja šetnja privukla je zaljubljenike u povijest i bakarski kraj. Dvadesetak znatiželjnika u pohod zvan “Istraži Rupnikovu liniju” poveo je Bore Štrbac, hodajuća bakarska enciklopedija. Zbor je organizator, TZ Grada Bakra, zakazao na cesti Meja – Oštrovica.
Vojničkim rječnikom, ophodnja je trebala obići šest bunkera iznad pruge Rijeka – Zagreb. Ti bunkeri dio su tzv. Rupnikove linije, nazvane po starojugoslavenskom generalu Leonu Rupniku koji je imao zadatak izgraditi bedem prema Talijanima i njihovim vojnim i političkim aspiracijama prema hrvatskim i slovenskim krajevima. Starojugoslavensku inačicu Maginotove linije odnosno četiri tisuće bunkera izgradilo je 60 tisuća civila i vojnika. Pokazalo se uzalud jer Rupnikova linija nikad nije vojno korištena. Osim manjih dijelova koji su se poklapali s njemačkim obrambenim linijama pred kraj Drugog svjetskog rata. Kakva država, takva i linija. No, linija je debelo nadživjela i prvu i drugu tvorevinu koju su vodili kraljevi i komunisti.
Krenulo se prema prvom bunkeru. Kao i ostali, izvrsno uklopljen u prirodu. Gotovo nevidljiv. Metar i pol debeli zidovi, dvije prostorije, jedna do dvije puškarnice. Kad smo ušli u bunker, iznenadili smo koliko su sačuvani. I potpuno suhi. Posadu je činilo šest do osam vojnika. Kad nisu bili na prvoj crti, spavali su u barakama na Kamenjaku. Idemo dalje do drugog bunkera. Štrbac nam priča kako su Slovenci Rupnikovu liniji pretvorili u turistiku atrakciju. Mi, naravno, nismo. A Bakar bi bio idealna bunker ruta sa svojih 60 starojugoslavenskih, talijanskih i njemačkih bunkera.
Šetnja sa sveznajućim Štrbcem imala je elemente avanture. Dok se kolona probija bakarskim zaleđem i gleda s visoka na Škrljevo i Kukuljanovo, doznali smo da je jutros našom rutom prošla neka druga kolona. Migranti. Počela je kiša. Pljusak. Kolona ide dalje. Direktorica TZ Grada Bakra Sonja Jelušić Marić dijeli Bakarsku tortu i baškote. Koga briga za kišu. Nismo stigli obići svih šest bunkera zbog mraka i kiše, ali i ono što smo vidjeli bilo je dovoljno da se upoznamo s poviješću, vojnom strategijom i stratezima koji prije osamdesetak godina nisu niti sanjali da će se danas ratovi voditi dronovima i kompjuterima, a da će njihovi neosvojivi bunkeri biti od koristi samo turizmu. Zasad samo slovenskom. No, eto prilike za drugačiji turizama u Bakru.
