Zaštitar Marko Sočković odlazi s mosta koji mu se uvukao pod kožu u mirovinu. Imat će što pričati. Kako je spasio život djevojci koja je već prešla ogradu, kako ispod mosta plivaju medvjedi, divlje svinje i čagljevi, kako turisti usred gužvi stanu nasred trake radi fotografiranja i kako bi svi željeli na Sveti Marko
Kraljevica – Svi mi samo proletimo Krčkim mostom koji će sljedeće godine proslaviti 40. rođendan, no nekome je most i radno mjesto i dio života. Marko Sočković može se pohvaliti da je zaštitar s najdužim stažem na mostu. Punih osam godina most je njegovo radno mjesto. Sljedeći mjesec odlazi u mirovinu i već žali za mostom. Slavoncu s jakovarskom adresom most je ušao pod kožu.
„Most mi je postao drag, ima svoju draž, čak mi je žao da idem u mirovinu, da se opraštam od mosta. Rekao bi da most nije samo radno mjesto. Ja sam se vezao uz most, ima neku čar“, priča Marko Sočković.
Otkriva nam kako otočić Sveti Marko posebno plijeni pažnju. Nasred mosta, nasred kanala koji je u prošlosti imao stratešku ulogu uvijek je bio zanimljiv svima. Nema prolaznika koji bar jednom nije poželio stati na otočiću. No, ima jedan detalj. Sveti Marko je zabranjen otočić. Pristup je dopušten samo zaštitarima, djelatnicima na održavanju, lovcima iz Omišlja i pastiru koji se mora najaviti.
„Ljudi su jako znatiželjni, rado bi na otok, mami ih predivan pogled.
Svaki dan prolazim otočićem i nepojmljivo bi bilo da ga nisam proučio, istražio.
Ima 700 kvadratnih metara, tri endnemske biljke, u obliku je trokuta, pastir ima svoje stado ovaca, otok ima svoju spilju galebova, čak i jezerce u kojem se blago napaja. Impozantan je pogled s otoka, istražio sam ovčje staze i mogu reći da nije nimalo ugodno popeti se. Prilično strmo. Zna se dogoditi da ovca strada. Bura zna biti kobna za onemoćalu ovcu ili janje. Baci ih sa stijena. No, ovce su jako dobri penjači. Zanimljivo je kako žive po principu kružnog toka. Kad popasu jednu stranu, prelaze na drugu. Imaju svoju rutu. Noće na dijelu prema Rijeci gdje je pitomiji teren i gdje ima više vegetacije, a po danu naokolo po otoku.
Zna ovca stradati i od zmija. Ima ih. Tijekom gradnje je kod miniranja pogođeno zmijsko gnijezdo i jedan radnik je nastradao od poskoka. Svašta čovjek vidi kad dobar dio vremena provede na pustom otoku. Jednom prilikom gledao sam kako se poskok hrani skakavcem. Treba mu sat vremena. I onda se umiri. Ima i štakora na otoku, dogodi se i da divlja svinja dopliva. U zadnje vrijeme i čagljevi preplivaju. I medvjedica je znala doći, redoviti gosti je bjeloglavi sup“, priča Marko.
Svega se zaštitar nagleda na mostu. Ljudi ga ponekad shvaćaju samo kao atrakciju.
„Masu turista misli da je naša stražarska kućica na Svetom Marku vidikovac, turistički sadržaj. Jako se često zaustavljaju i zna biti opasno. Mostom zna proći deset tisuća vozila dnevno. To je ozbiljan promet. Moramo stalno biti oprezni i brzo reagirati jer se zna dogoditi da ljudi stanu na mostu da bi fotografirali. Opasno na takav promet. Često ljudi prođu most, parkiraju na odmorištu i vrate se jer ih je oduševio pogled. Pješaci i biciklisti mogu slobodno mostom. Pod uvjetom da ne puše bura.
Moramo paziti i da li nešto ispadne iz vozila. Zna se dogoditi. Od građevnog materijala, dijelova automobila, dijelova plovila na prikolici, registarskih pločica… Motociklistima znaju ispasti jakne i naočale. Pokupimo i ako se netko javi, kod nas je“, kaže Marko.
Krčki most najčešće se spominje kad krenu gužve i kad zapuše bura.
„Cijele godine most se 13-14 puta zatvori. Pet do šest puta za sav promet. Rijetko cijelu noć. Kroz godine na mostu sam primijetio da bura jača ili slabi u svitanje dana ili u sumrak. Kada su velike bure, opasno se kretati pješice, lako može doći do otpuhivanja u more, znalo je puhati i više od 120 na sat. Tako jaki udari mogli bi i vozilo prebaciti. Događalo se da ljudi budu neodgovorni, prođu iza kućica i silom na most. Dočekamo ih na rampi, zovemo policiju. Kad zapuše bura koja zatvara most, povlačimo se iz kućice na Svetom Marku i prebacujemo u kućicu na Krku koja se koristi kod potpunog zatvaranja mosta. Tada preko mosta može samo vozilo Hitne s Cresa koje ima olovne ploče i može preko mosta i kad je zatvoren za sav promet“.
Gdje najjače puše, pitamo Marka.
„U usjeku na Krku. U grudi udara vjetar od mora. Tamo je najgore, morate se držati da vas ne bi bacilo. Bude jako opasno, zna se primiriti, a onda reful sve ruši“, priča čovjek s mosta.
Ima i teških i neizvjesnih trenutaka u smjeni.
„Prije godinu i nešto… Ljetno doba, kolovoz, 22 sata. Šeće žena sama noću. Kolega i ja već imamo iskustva. Što će djevojka sama na mostu noću? Pretpostavili smo o čemu se radi. Već je prešla ogradu. Počeli smo razgovarati s njom i uspjeli je nagovoriti da dođe do nas“, sjeća se skori umirovljenik.