Književnik Krmpotić posjetio učenike povodom Dana materinjeg jezika

Pišem neopterećen presijama kako će to ispasti, nikome ne podilazim, jer to bi značilo da pišem kako bih prodao što više svojih djela, ja pišem onako kako mislim da je najbolje, onako kako osjećam“, poručio je djeci Milan Krmpotić

Senj – Povodom Međunarodnog dana materinjeg jezika, 21. veljače, danas je u OŠ „Silvija Strahimira Kranjčevića“ održan književni susret „U grudi zemlje lice je svemira“ s književnikom Milanom Krmpotićem koji su priredili učenici i učiteljice škole predvođeni prof. Anom Lukin, knjižničarkom.

„Književni susreti izuzetno su vrijedna prilika da se upozna stvaratelj i pokuša razotkriti ili barem naslutiti magija stvaranja te osvijestiti snaga riječi kao sredstvo kojim se grade cijeli svjetovi i čuva zvuk jednog prostora i vremena…“, kazala je Lukin.

O Milanu Krmpotiću je, između ostaloga, rekla: „suprug, otac, djed, književnik, pjesnik, prozaist, inženjer šumarstva, Bunjevac, Senjanin, sin kamena i zemlje, tišine djetinjstva okružena prirodom, uronjen u smisao, vječno ponizan pred velikom tajnom zemlje, rodio se u kasno ljeto 1945. godine u Veljunu Primorskom, iznad Senja, kada priroda najljepšim plodovima nagrađuje ljudski trud. I on je, poput ploda svoje zemlje iz nje iznikao i vraćao joj višestruko“.

Krmpotić se od srednjoškolskih dana bavi književnim stvaralaštvom. Objavio je preko 20 knjiga svojih književnih radova te surađuje i objavljuje u brojnim listovima i časopisima.

Jedan je od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske Senj te je bio dugogodišnji tajnik i urednik Senjskog književnog ognjišta, društva za književnost i kulturu grada Senja.

„Četrdeset godina Milan Krmpotić otkida od sebe i svog korjenitog i razgranatog stabla plodove književnog rada koji su prepoznati kao vrijedni i stoga uvršteni u pjesničke antologije i školske čitanke“, navodi knjižničarka Lukin o Milanovom radu.

U programu su recitacijama, igrokazima i pitanjima književniku sudjelovali učenici prvih, drugih, četvrtih, šestih i osmih razreda senjske osnovne škole koji su se za ovaj susret, zajedno sa svojim učiteljicama, pripremali tijekom cijele veljače. Na pitanje kada je napisao prvo djelo, Krmpotić je odgovorio kako je još kao šestogodišnjak pisao stihove po svojoj Ulici Petra Preradovića, u kojoj je kao dijete živio. Prvi roman napisao je u 7. razredu osnovne škole, a jedna od prvih pjesama zapravo mu je bila ona o gradu Senju naslova „Nostalgija“ koju je napisao s 15 godina. Posebno je ponosan na „Senjski vijenac“ iz knjige „Adam i njegovo rebro, kao i na roman „Tek braća“ koji najcjelovitije prikazuje uskočku epopeju, čiju vrijednost je hrvatski književnik Hrvoje Hitrec usporedio s velikim piscima poput Aralice, dok ga je književnik Jure Karakaš proglasio najboljim romanom s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Svoja djela većinom je napisao na standardnom, književnom jeziku. No, kako je svaki čovjek ukorijenjen u svom djetinjstvu, tako i Milan Krmpotić u svojim djelima čuva iskustva svog djetinjstva te stihove kojima progovara o toj temi piše materinjim, bunjevačkim govorom.

„Pišem neopterećen presijama kako će to ispasti, nikome ne podilazim, jer to bi značilo da pišem kako bih prodao što više svojih djela, ja pišem onako kako mislim da je najbolje, onako kako osjećam“, zaključio je Krmpotić.

error: Content is protected !!