Hrastina je u svom sjećanju pisanom riječju podsjetio na bogatu trgovačku prošlost Križišća, poznate lokacije i puteve, poznate osobe i dobrotvore, prenoćišta, gostione…
KRIŽIŠĆE Ove godine izostala je tradicionalna Bela nedilja u Križišću tako da se Križišće manje spominjalo. No, 92-godišnji Marijan Hrastina odlučio je prisjetiti se svog Križišća iz nekih drugih vremena i tako privući pažnju na svoje mjesto. Hrastina je u svom sjećanju pisanom riječju podsjetio na bogatu trgovačku prošlost Križišća, poznate lokacije i puteve, poznate osobe i dobrotvore, prenoćišta, gostione…
Veletrgovina je u Križišću osvanula nakon završetka Prvog svjetskog rata. Osnivač je bio Marijan Turina. Roba je stizala vlakom na željezničku stanicu Plase, odakle se razvozila po trgovinama po čitavom Hrvatskom primorju, od Škrljeva do Senja. Križišće se smatralo trgovačkim centrom srednjeg dijela Hrvatskog primorja. Turina je za prijevoz robe kupio manji kamion Ford, nosivosti tri tone. Uz veletrgovinu se nalazila i trgovina prehrambenih artikala i trgovina na malo. Mogao se kupiti građevinski materijal, cigla, cement, vapno… Pored trgovine postavljena je i benzinska ručna pumpa za manje količine benzina. Posla je bilo, znalo je doći do zastoja.
Tada se sjedište općine Dol Bakarac nalazilo u Križišću. U općinskoj zgradi nalazila su se dva stana. Jedan su koristili bilježnik i njegova supruga, a drugi učitelj i njegova supruga.
Klasičnu trgovinu na malo imao je u centru Križišća Juraj Turina. U trgovini je radila njegova obitelj. Trgovinu na malo prehrambenom robom u Križišću imao je i Dragutin Baretić. U sklopu Baretićeve trgovine, u kojoj je također radila obitelj, nalazila se i željezarija. Znalo se reći da kod Baretića možeš kupiti sve, od igle do motora. Postojala je i treća prehrambena trgovina. Držao ju je Ljubomir Grubišić koji je pekao i prodavao kruh. U Malom Dolu je pekaru držao Marko Bruketa. Rafael Grubišić je između trgovina prehrambenom robom smjestio svoju trgovinu tekstilom. U Ožlaku je trgovinu držala Milka Grubišić. U jednom dijelu prodavala se hrana, a u drugom tekstil. Naravno, u svojoj kući radila je obitelj.
Na sjecištu puteva oduvijek su postojale gostione. Iznimka nije ni Križišće koje nije nosilo ime tek tako. U centru Križišća klasičnu seosku gostionu držao je Stanislav Rampešić. Jedna sobica je bila lokal, a druga je bila namijenjena gostima. Gostiona je prodavala domaće vino “Dolanska”. Klijentela preko godine domaća, a u sezoni je bilo i stranaca.
Gostionu “Botrić” držao je Vjenceslav Turina. Držao je domaća vina, a našlo se ponešto i kupovnih. Gostionu su najviše voljeli Šmričani. Nikola Stipčić i teta Mara držali su jednu malu gostionu imena “Biffe” koja je imala skučeni prodajni prostor, malu kuhinju i mali podrum. Domaći dečki voljeli su se našaliti s tetom Marom.
Križišće je imalo i nekoliko prenoćišta u centru. Držali su ih Nikola Stipčić, Slavko Rempešić i Jerko Turina. Križišće je turistima bila zanimljivo zbog dobrog položaja, na sjecištu šest cesta, zbog dvije, lijepe borove šumice, špilje Škuljina u koju je moglo stati 500 ljudi te prekrasnog pogleda na Bakarski zaljev i Vinodol.
Mežu znamenitostima Križišća je kameni most na cesti Kraljevica – Križišće dugačak 200, a visok 30 metara. Građen je od masivnog kamena, bez vapnene ili betonske žbuke. Marijan Hrastina sjeća se livade ispod mosta, lokacije Medomišljina, na kojoj se igrao nogomet i na kojoj je jugo vojska vježbala gađanje. Na cesti Križišće – Hreljin nalazi se mali tunel zvan Stanisavljević. Ponad tunela nalaze se ruševine starog hreljinskog grada koji je prema Francuzima nazvan Piket. Uvijek je zanimljivo prošetati do stare, nekadašnje župne crkve Svete Trojice, na putu od Križišća prema Bakarcu.