Ponosimo se Klubom darivatelja krvi 100+

Posebno je zanimljiva priča veterana darivatelja Marijana Lovrića. Krv je dao 138 puta, ali i bio u prilici primiti krv nakon ranjavanja u Oluji

Crikvenica – Gradonačelnik Crikvenice Damir Rukavina primio je dobrovoljne darivatelje krvi iz Crikvenice. Na primanju za darivatelje uručeno je pet ordena za darivatelje koji su krv dali više od sto puta. Orden red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski od predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović primili su Saša Mureta, Boris Stopinšek i Miodrag Zdravković. Na primanje nisu mogli doći Nikola Rosić i Ratko Baretić.

Gradonačelnik Crikvenice istaknuo je da se Crikvenica po broju darivatelja u Klubu 100+ nalazi u samom vrhu na razini Hrvatske. Dodao je gradonačelnik Rukavina da darivanje nema cijene te je tradicionalno darovao darivatelje svojim crnim vinom.

Ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Crikvenica Irena Gašparović zahvalila se gradonačelniku i darivateljima te pohvalila da je četvero darivatelja ušlo u Klub 100+. To su Mariagrazia Ćavar (kod žena se 75 darivanja izjednačava sa 100 muških darivanja), Vladimir Budimir, Ivica Unković i Davor Miculinić.

Posljednjim darivanjima Siniša Tomašić je dostigao dosadašnjeg rekordera Krešu Dukića, inače dobitnika nagrade za životno djelo Grada Crikvenice. Tomašić je stigao do 142. darivanja.

„Imamo 15 aktivnih darivatelja u Klubu 100+ od kojih je dio već navršio 65 godina te ne može darivati krv na terenskim akcijama u Crikvenici, ali se za njih tri puta godišnje organizira prijevoz na Transfuziju KBC-a Rijeka. Naime, na Transfuziji se krv može darivati do 70 godina. Plus deset pasivnih darivatelja koji zbog godina ili zdravstvenih razloga, više ne daruju krv.

Uz spomenute, u plemenitom Klubu 100+ u Crikvenici su i Ervin, Ivica i Nedeljko Car, Milorad Hajnić, Dubravko Jeličić, Želimir Mihalić te Marijan Lovrić koji ima vrlo zanimljivu priču.

„Krv sam dao 138 puta, postao sam darivatelj s 25 godina. Sad sam 65 plus pa idem u Rijeku na darivanja. Još ovu godinu i ne mogu više, navršio sam 69 godina. Još se sjećam prvog darivanja. Radio sam u Viktor Lencu. Pješice do bolnice na Sušaku. Još se ljutile sestre zašto nisam zvao, da bi došao netko po mene. Pukao sam kao dupin. Trebalo se popeti od Martinšćice do bolnice. Najprije po stubama za koje i ne znam da li više postoje pa dalje“, sjeća se Lovrić.

Darivatelj veteran bio je u prilici i primiti krv. Ranjen je 4. kolovoza 1995. godine, u oslobodilačkoj akciji Oluja u Zalužnici.

„Pogodio me geler minobacača u nogu. Čuvam ga doma, 2,5 puta 1,5 centimetar. Cijelu noć sam ležao, ne znaš gdje si. Šuma, a mi dečki s asfalta. Neki rekli: Lezi tu pa ćemo doći po tebe. Ma kakvi, mislim si ja. Drugo jutro zavezao sam nogu i pet i pol sati pješačio kroz šumu do ceste. Srećom, nije zahvatilo kost i nisam ostao bez noge. Operiran sam 30 sati nakon ranjavanja“, sjeća se vojnik i darivatelj Lovrić.